Europski teatar apsurda

Po riječima Eugenea Ionescoa, „apsurdno je ono što nema svrhu, ni cilj". Književni pokret Teatar apsurda, čiji je najistaknutiji predstavnik rumunjsko-francuski pisac, trenutno najbolje opisuje odnose Sjeverne Makedonije i Europske unije.

U kompliciranim odnosima EU-a i Sjeverne Makedonije apsurd se ogleda ne samo u tome da nema cilja, već je svrha ulaska u EU svedena na apsurd. Zvuči komplicirano, i doista jeste.

Najviši predstavnici Sjeverne Makedonije i EU-a održali su u utorak u Bruxellesu prvu međuvladinu konferenciju. Još četiri zemlje su u formalnom procesu pregovora za pristupanje Uniji - Turska, Srbija, Crna Gora i Albanija. Sve zemlje su održale međuvladine konferencije, otvarajući put formalnom procesu pregovora.

Međutim, Sjeverna Makedonija, koja je postala kandidatkinja za članstvo još 2005. neće započeti pregovore nakon sastanka u utorak. Za razliku od ostalih, Sjeverna Makedonija je krenula u ono što formalni briselski rječnik opisuje kao - početak procesa otvaranja pregovora.

Da bi otvorila pregovore, zemlja mora prvo promijeniti svoj Ustav i uključiti bugarsku manjinu kao njezin konstitutivni dio. Ali u makedonskom parlamentu nema dvotrećinske većine za taj korak. Osim nacionalističke oporbe, mnogi prozapadni intelektualci i političari smatraju da će to samo potaknuti daljnja očekivanja i nove zahtjeve Sofije.

Zahtjevi Bugarske prema Sjevernoj Makedoniji

Ono što je sporno nije samo pitanje promjene Ustava kako bi se udovoljilo bugarskim interesima, već i sve ostalo što Bugarska traži od svog balkanskog susjeda.

Većina Makedonaca u Sjevernoj Makedoniji je uvrijeđena jer ih Bugarska ne priznaje kao naciju i ne priznaje njihov jezik. Uz pomoć Francuske i drugih europskih zemalja, Bugarska je uspjela nametnuti svoje tumačenje povijesnih događaja kao de facto uvjet za napredak Sjeverne Makedonije u Pregovaračkom okviru, temeljnom dokumentu i mapi puta za pregovore s Unijom.

Izraz „apsurdan" se može primijeniti na Pregovarački okvir. U njemu je sadržana jednostrana deklaracija Bugarske koja tvrdi da makedonski jezik ne postoji, i da je to zapravo dijalekt bugarskog jezika. Sličnih zahtjeva ima o historijskim osobama, od Srednjeg vijeka do početka 20. stoljeća, u vezi s udžbenicima u Sjevernoj Makedoniji. Bugarska inzistira da kraljeve i revolucionare iz tih razdoblja treba identificirati kao etničke Bugare.

Bugarska nije pokušavala sakriti što ustvari hoće. Tijekom posjete Berlinu u svibnju, bugarski predsjednik Rumen Radev je rekao: „Nećemo dozvoliti da se 'makedonizam' legitimira u EU-u. Službena politika Bugarske opisuje „makedonizam" kao ideologiju koja je, nakon Drugog svjetskog rata, „umjetno" i nasilno pretvorila Bugare u Makedonce. Ovakav stav prilično suludo polazi od toga da u povijesti, posebno u Europi, postoje nacije i jezici koji su stvoreni „prirodno".

Protivnik ili partner EU-a?

Zbog ovog povijesnog spora, Bugarska je od 2019. više puta stavljala veto na početak pristupnih pregovora Sjeverne Makedonije s EU-om. Sada je EU iznijela ono što naziva „europskim kompromisom" - prijedlogom koji bilateralni spor između dva balkanska susjeda pretvara u problem EU-a.

Kada je Makedonija 2018. preimenovana u Sjevernu Makedoniju, da bi se zadovoljili zahtjevi Grčke, koji su, kao i oni iz Bugarske, zadirali u historiju i identitet, zemlji je obećano da je put ka EU-u otvoren. Sada više nitko ne vjeruje u takva obećanja.

Bruxelles se nadao da će početak pristupnih pregovora sa Sjevernom Makedonijom i Albanijom pokazati svoju posvećenost zemljama Zapadnog Balkana i poboljšati svoj imidž, i istovremeno smanjiti utjecaj Rusije. Ali rezultat je dramatičan porast antieuropskih osjećaja u Sjevernoj Makedoniji i povećanje popularnosti proruske stranke u zemlji.

I EU i Severna Makedonija su sada ušle u slijepu ulicu. Ako Sjeverna Makedonija želi nastaviti europski put, morala bi pristati na ponižavajuće bugarske zahtjeve.

U načelu, izbor Sjeverne Makedonije je da ne pregovara o pitanjima identiteta i da nikada ne uđe u EU, ili da prihvati da njezini građani nikada neće ući u EU kao Makedonci sa svojim makedonskim jezikom.

Ako EU nastavi podržavati takve zahtjeve, uskoro bi umjesto partnera mogla dobiti još jednog protivnika u Europi.