Dužnici traže da vlada ukroti banke

Stotine tisuća hrvatskih građana kojima su bankovni računi pod blokadom ili netom pred ovrhom, a zbog kreditnih dugovanja, već mjesecima sa strepnjom iščekuju dogovor Vlade Republike Hrvatske i banaka o mogućim olakšicama u vidu oprosta ili reprograma duga koji sve više postaje, realno - nenaplativ. Prvih pet najvećih vjerovnika tako kroz ovrhe potražuje gotovo osam i pol milijardi kuna, no vlada za njih najavljuje moguće porezne olakšice, pa bi se oprost dugovanja isplatio svima, a ujedno bi se pokrenuo i danas beznadno stagnirajući ciklus potrošnje te proizvodnje.

Tipična sudbina u Hrvatskoj

Ususret još uvijek neizvjesnoj realizaciji neke od tih spasonosnih mjera, porazgovarali smo s nekolicinom istinski očajnih dužnika, do kojih smo došli uz pomoć Udruge Franak. „Osnovali smo i Udrugu blokiranih, organizaciju za one u najgoroj poziciji", rekla nam je gospođa Darija iz Slavonije - ostale podatke o sebi radije ne bi iznosila u javnost, kao što nam je napomenula. Ona baš i nije jako optimistična, naime, smatra da će se inzistirati na naplati duga sve dok to u većini primjera ne postane očito nemoguće, dok većina dužnika ne postanu apsolutni socijalni slučajevi.

„Kao i najvećem broju ljudi u Hrvatskoj, meni je račun zablokiran zbog kredita vezanog uz švicarski franak. Teško je to kad dođeš u banku, svi u redu znaju što se događa s tobom. Neki te gledaju sa žaljenjem, a neki i s prezirom", opisuje svoje iskustvo naša sugovornica, kojoj se iz mjeseca u mjesec s računa ovrhom oduzima trećina plaće. Dvije trećine su joj zakonski zaštićene, a posrijedi je minimalni osobni dohodak, što čitavu priču čini dodatno teškom. No, od svega je najgora činjenica to što je ovdje riječ o već tipičnoj sudbini u Hrvatskoj.

„Prije osam godina dobio sam stambeni kredit od 250 tisuća kuna i otplatio 170 tisuća, ali mi kažu da sam svejedno dužan još 300 tisuća", tako za DW predstavlja svoje muke sa švicarskim frankom Zdenko Sobol, čiji je račun također u blokadi. I on se nada nekoj vrsti reprograma duga, ali i više od toga očekuje da će mu pomoći pravomoćna sudska presuda o nezakonitosti devizne klauzule na stambeno kreditiranje, koju bi mogla ishoditi Udruga Franak. Sobolu banka nije niti poslala obavijest o raskidu kreditnog ugovora, samo mu je zablokirala račun i uzurpirala mirovinu.

„Kroz dio godine mirovina mi je zamrznuta, jer radim sezonski kao ugostitelj. Živim u Mošćenićkoj Dragi i u Belišću. Molio sam banku da se dogovorimo, ali s njima očito nema nagodbe, dok ih vlada ne ukroti. Naravno da nemam ništa protiv toga da vratim realnu vrijednost duga, no to što su mi oni ponudili značilo bi podizanje još jednog kredita", svjedoči Sobol. Njemu slično razmišlja i Ivan Sabo, koji radi kao zaštitar u jednom poduzeću u Osijeku. Prije toga bio je obrtnik, a morao je odustati od biznisa zbog raznih financijskih opterećenja koja više nije mogao podnositi.Traži se rješenje pravedno za sve

„Ako država nešto ne poduzme, svi ćemo propasti. A previše nas je takvih, to uopće nije normalno, ne znam kako to može odgovarati sistemu. Ja sam u blokadi jer banka očekuje da vratim triput više nego što mi je dala", žali se Sabo, koji danas živi s bolesnim roditeljima, i prima oko 600 kuna dohotka mjesečno - zapravo, dijela dohotka koji mu je ipak zaštićen, dok roditelji zajedno primaju 2.500 kuna mirovine. „Vlada ne mora izmišljati nemoguće, jer neke okolne zemlje već su provele odgovarajuća rješenja i uspjele djelomično pokrenuti svoja gospodarstva", zaključuje Ivan Sabo.

Udaljavanje od države blagostanja

Nije švicarski franak jedini vinovnik blokada i ovrha, dakako, već su tu još poneka dugovanja, najčešće za režije ili porez, ili za troškove odvjetnika i javnih bilježnika, koji čine znatan udio u strukturi opterećenja. Očekuje se da bi sve to moralo biti uzeto u obzir, kako bi krajnje rješenje bilo razmjerno pravično spram svih građana i svih dužnika podjednako, a ne samo efikasno iz rakursa države i vjerovnika. A da je generalno riječ o neophodnom i društveno progresivnom naumu, smatra i Drago Jakovčević, predstojnik Katedre za financije na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu.

„Radi se o problemu ljudi koji nisu svojom krivnjom ostali bez posla, ili s manjom plaćom. No, treba to izvesti tako da se pošalje što pravednija poruka, a na kocki su osjetljiva pitanja vezana uz socijalna prava, i tek trebamo vidjeti kako na to privoljeti vjerovnike", rekao je Jakovčević za DW, dodajući kako država mora povesti računa i o razlikama među dužnicima. O tome kome je npr. posrijedi kredit za jedinu nekretninu, dakle, i tko je kakvog imovinskog stanja, pa se nadalje može u obzir uzeti i određeni rok za poček s otplatom, a za to bi vrijeme glavnica ostala neotplaćena.

„Svakako, bankama se mora stati na kraj oko neutemeljenih zaračunavanja kamata, a više obzira moralo bi se pokazati prema ljudima koji ne duguju velike iznose, jer oni nisu ugroženi zbog rasipnosti ni lakomog ulaganja, ili zato što ih nije bilo briga za poslovni rizik", protumačio nam je Drago Jakovčević, koji na pitanje o temeljnim uzrocima dužničke krize građana nimalo ne dvoji. „Ovaj svijet, kao i politika naše vlade, udaljavaju se od države blagostanja", smatra on, „dok radno zakonodavstvo ide, pod krinkom fleksibilizacije, na ruku kapitalu, a protiv prava rada".