« Život
objavljeno prije 11 mjeseci i 28 dana
PRIČA IZ ŽIVOTA

Dubrovačka bura

Neraspoložena sam, tužna, sjetna, sjedim u malenom studio apartmanu i slušam fijuke koji mi paraju mozak...

Kad udari bura...
Kad udari bura... (Arhiva)
Više o

Lily Laum

,

priča iz života

Čitam i kažu orkanska bura koja na ovim prostorima još nije bila tolikog intenziteta

Neraspoložena sam, tužna, sjetna, sjedim u malenom studio apartmanu i slušam fijuke koji mi paraju mozak... zvukovi na koje nisam naučila, slušala sam ih do sada samo kao efekte u SF filmovima...

Probudilo mi neka sjećanja, kao da sam u nekom paralelnom svijetu a i samo udarci velikih komada koje nosi me trgnu u stvarnost, odjekuju u pustim ulicama

To je orkanska bura koja pravi štetu i meni posla kasnije koji neću stići napraviti na vrijeme, nije ugodno slušati fijukanje bure i imati osjećaj da će izbaciti prozore i vrata, a kroz svaku poru je ubrizgala prašinu pomiješanu sa soli i sve posvuda škripi pod nogama...

Kao klizalište se fini sloj prašine rasporedio doslovce svagdje, prašinasta zavjesa koja se zavlači u pluća svakim udahom

Kad sam prokrstarila danas 4 etaže kuće koju održavam sam se naprosto smrzla gledajući što me čeka kad se smiri ova vjetrušina koja ne misli stati, neprekidno zapuhuje a onda udar od preko stotinjak kilometara slijedistolica, stolova, veša...pune uske ulice...komada crjepova i saksija s cvijećem frcalo je na sve strane, samo čujem kotrljanja niz kamene stepenice i već sam oguglala... zvukovi koji bude jezu, onu koja te prožme, ja nisam navikla na njih

Vrt je ukomiran, nema gotovo ni jednog lista na stablima al' su stjerani u nedostupne kuteve za čistiti - vise otužno još 2 ploda limuna na stablu, palma pukla i pala preko baldahina dok pokrivač bazena pleše pod naletima bure i samo gledam kako će ga kao jedro podići i odnijeti, ostale palme se savijaju i jedva drže...

Prozori prepuni osušenih kapljica soli, ne vidiš kroz njih, kao da su pjeskareni, sve grane se savijaju a užasan fijuk se prolama svakih nekoliko sekundi...

Oprezno otvaram škure na drugim prozorima kako bih sagledala situaciju u svim dijelovima vrta, jer van ne smijem još, čekam smiraj od nekoliko minuta, bura nosi sve pred sobom.

Gledam krevete prepune prašine i zrnaca smeća, potom tepihe, svaki korak škripi od smeća i komadića svih veličina koji su nadignuti i kroz zrak izmiješani sa soli, vidim samo jedno ostaviti dugo neću usisavač iz ruku, a onda pranje svih površina koje će trajati cijelu vječnost, sol je abrazivna i ne smije u doticaj s vodom, ostavlja tragove...

Brojim prozore kao smrtne neprijatelje mojih ruku, na svakoj etaži 24 i tako 4 puta

Povukla sam se u svoje malene odaje i slušam fijuke, na smjenu je osjećaj hladnoće i vrućine kad otvorim zračiti, znači da će gomila smeća u hipu uletjeti a i kod naleta bure ne možeš otvoriti a ni zatvoriti vrata.

Trebam uhvatiti pogodan moment, surfam i gledam slike u ostalim dijelovima pogođenim burom, sleđena sam viđenim, posebno čvrsta u odluci: nema van! do daljega!

Zar mi treba izazivati i zazivati "vraga", sve može i mora pričekati .....čeka me još jedna "fijukava" noć s treptajima žarulje...

Piše: Lily Laum
24.02.2019. 11:13:00
    
Novi komentar
nužno
nužno

skrolaj na vrh