Drugi mandat za Tsiprasa

U siječnju 2015. je većina birača u Grčkoj povjerovala da je šef ljevičarske koalicije Syriza sposoban ublažiti socijalne posljedice mjera štednje koje su provođene proteklih pet godina. Alexis Tsipras je tada obećao kraj štednje. Od toga nije bilo ništa. Nakon višemjesečnih pregovora bio je prisiljen u posljednjem trenutku pristati na dogovor s međunarodnim kreditorima o trećem paketu pomoći, kako bi se izbjegao izlazak Grčke iz eurozone.

Tsipras je od naroda sada dobio i drugi mandat. Većina Grka je na taj način nagradila njegov povratak političkom realizmu i vjeruje da je u stanju ublažiti socijalne posljedice reformi, koje se mora hitno provesti. Ultraljevičarsko krilo Syrize koje se odcijepilo od te stranke, nije uspjelo ni ući u parlament.

Tsipras I = Tsipras II?

Ipak, upitno je jesu li Tsipras i njegova stranka, koja se oslobodila balasta ultraljevičara, u stanju pokrenuti proces modernizacije Grčke. U proteklih pet godina pred tim zadatkom je pokleklo pet različitih vlada. A zahtjevi kreditora su još uvijek isti: uspostava funkcionalnog javnog sektora, konkurentno gospodarstvo, borba protiv korupcije i utaje poreza. Strankama koje su ranije bile na vlasti to nije pošlo za rukom, a ni Syriza u proteklih sedam mjeseci nije uspjela u tome. Prve mjere vlade Tsiprasa I izgledale su kao okretanje prošlosti, kao oda "majci državi" koja će svima sve oprostiti.

Politika iz naftalina

Hoće li vlada Tsiprasa II slijediti drugačiju politiku? Vjerojatno ne. Već tijekom izborne noći u kojoj je bilo jasno da je pobijedio, bilo je jasno i tko je taj tko će Tsiprasu omogućiti većinu u parlamentu: dosadašnji koalicijski partner, desnopopulistička stranka "Nezavisnih Grka". Tsipras se očito nije pozabavio mišlju da u vladu uvede proeuropske snage kao što su socijaldemokratski Pasok ili stranku centra To Potami. On očito ne traži vladu koja će imati široku podršku biračke baze i koja će biti u stanju raditi na održivom oporavku zemlje. On se zaklinje u moralnu i političku čistoću ljevice, ali ulazi u koaliciju s nepodnošljivim desnim populistima.

U rijetkim trenucima kada je bio iskren Tsipras je u jednom intervjuu nedavno priznao da je tek tijekom mukotrpnih pregovora s partnerima spoznao što znači "moć novca". Stoga postoji opravdana sumnja je li ovaj karizmatični i neiskusni političar doista svjestan potrebe modernizacije Grčke, posebno gledajući odnose koji vladaju u eurozoni.

Njegova ljevičarsko-herojska retorika, koja kao da je izvučena iz naftalina 20. stoljeća, njegovo vladanje pri kojem se služi svim trikovima i sredstvima koje su koristile i bivše stranke na vlasti koje su birači kaznili, njegovo olako vođenje politike "u ime naroda" kojom ugrožava standard tog istog naroda - sve to ne daje velike nade u budućnost.

Nije slučajnost da po prvi put u novijoj povijesti Grčke 45 posto građana s pravom glasa nije izašlo na birališta.