Dokukino KIC: Sylvia Plath i Mjesec frankofonije
U znaku Mjeseca frankofonije i antologijskog romana Sylvije Plath
Naredni vikend provodimo u znaku Mjeseca frankofonije koje organizira Francuski institut u Zagrebu uz nove i hvaljene naslove zagrebačkoj publici poznatog francuskog sineasta Jean-Gabriela Périota i njemačke vizualne umjetnice Ulrike Ottinger, te uz dokumentarac o nastajanju antologijskog romana Sylvije Plath. Bavimo se francuskom radničkom klasom, pariškim flanerizmom i književnim raskrinkavanjem rodnih stereotipa.
Početak je u petak 11. ožujka u 19 sati sa snažnom televizijskom produkcijom u režiji Terese Griffiths i uz naraciju Maggie Gyllenhaal koja je u posljednje vrijeme privukla pažnju filmske struke svojom u Veneciji nagrađenom Mračnom kćeri. Sylvia Plath: Pod staklenim zvonom vrti se oko ljeta 1953. i osvrće se na feministički značaj Plathinog života i rada u doba najžešće borbe za prava žena. O samoj književnici dosta se pisalo i pričalo, ali ovaj dokumentarac prvi je koji se fokusira na čuveni tour de force američke pjesnikinje, Stakleno zvono. Film je na programu i u nedjelju 13. ožujka u 21:15.
Na programu u petak u 20:15 slijedi Périotovo novo ostvarenje, također uz slavnu glumicu u ulozi naratorice, Adèle Haenel, Povratak u Reims. Arhivskim materijalima ulazi u intimnu, političku priču o radnicima u Francuskoj od 1950-ih do suvremenog doba inspiriran istoimenim romanom sociologa i filozofa Didiera Eribona. Kako Eribon ogoljava društvene nejednakosti i mehanizme eksploatacije na primjeru vlastite radničke obitelji, a Périot pretače ekranizaciju u arhivsku građu raznolikih izvora, od televizijskih vijesti do dokumentaraca i fikcije. Film je na programu i u subotuu 20:15, a prikazujemo ga u suradnji s Francuskim institutom.
U subotu 12. ožujka u 18 sati i nedjelja 13. ožujka u 19 sati gledamo Pariške kaligrame legendarne vizualne umjetnice prepoznatljive po osebujnim komadima u kojima se isprepliće povijest i fantazija. U svom novom filmu, koji svjetsku premijeru doživio na Berlinaleu 2020. godine, Ulrike Ottinger komponira filmsku poemu Parizu svojih mladih dana, 1960-ih, i u bogatim naslagama arhivskih audiovizualnih materijala iscrtava razne četvrti i život u umjetničkoj i multikulturalnoj zajednici, podarivši filmu "formu filmske „slike-poeme" (kaligrama) u kojem riječi i slike, u kombinaciji s jezikom, zvukom i glazbom tvore mozaik koji prenosi živahnost tih uzbudljivih godina i istovremeno progovara o fragilnosti svih kulturnih i političkih postignuća".
Ulaznice za sve filmove možete kupiti na pojedinim stranicama filmova (putem PayPala) ili rezervirati mailom. Sukladno novim epidemiološkim mjerama za ulazak u kino-dvoranu više nije potrebna COVID-potvrda, ali ostaje obveza nošenja zaštitnih maski. Više informacija nalazi se ovdje.
Novi komentar