Dinamo ušao u Europsku ligu

Govoriti i pisati o Dinamovim nastupima u Europi noćna je mora svakog novinara, jer teško je svaki puta izmisliti nove rečenice kojima bi se opisala bijeda i nemoć igrača, kukavičluk trenera i stupidnost postavljene taktike.

Limitiranost pojedinih igrača ispričana je priča, tako da nema osobe s inteligencijom iznad sobne temperature koja može shvatiti zašto Carlos igra u Dinamu, tko će i do kada trpjeti indolentnost drugog Brazilca, Sammira. Navedeni mladić stvarno u nogama ima dvadesetak utakmica za mladu reprezentaciju Brazila, tako da je očito da u Dinamo još nije došao trener koji bi mogao iskoristiti takav biser.

Umjesto genija, za milijun eura odštete Maminjo je dobio glavobolju u veznom redu, koja se samo može povećati izvedbom ostalih igrača postavljenih na pozicije koje nemaju veze sa zdravim mozgom. Ćiro je od klasične špice Stanića napravio killera desnog beka, no Dinamo bi trebao jednostavnog trenera koji nema želje za filozofijom, nego ga zanima protok lopte i igra bez komplikacija.

Barbarić i Lovren odigrali su svoje, Badeljevo mjesto nije tamo gdje ga je stavio Jurčić nego bitno više naprijed, no skupo plaćeni gauchosi i samba boysi ipak trebaju vratiti uloženo. Zašto nema Ibaneza, to nitko živ ne zna, što Tomečak i Kramarić rade na klupi zna valjda trener, no niti to nije sigurno.

Mandžukić i Papadopulos su zalutali na stadion, ispromašivali se u prvom poluvremenu i nestali u drugom, Bišćan je lovio duhove po terenu, Vrdoljak razarao jedino vlastite napade, tako da je Dinamo prošao sjajno. Ako se netko čudi što protivnika, Hearts of Midlothian (kako nas je veseli Ivica stalno podsjećao na puno ime limitiranih Škota) nije odigrao apsolutno ništa, a golovi su mu pali u krilo.

Izvjesno je jedino da je Dinamo izgubio 2-0 od momčadi koja bi jedva opstala u drugoj HNL, no unatoč tome je ušao u Europsku ligu. Navijače plavih očekuje još šest utakmica u Europi, a čir na želucu je garantiran većini. Nazdravlje!