Devil's Knot imao je puno prilika, ali ...

Devil's Knot nije zapravo loš film u klasičnom smislu te riječi, prije se može opisati pogrešnim i nepotrebnim. Naime, u pitanju je igrani film po istinitom događaju koji ne koristi prednosti formata (mogućnost da jasnije izrazi stav o samom događaju ili ga dovede u vezu s nekom širom pojavom i tako ponudi novu perspektivu) i koji se ne može odlijepiti od pristupa doku-drame. Tom pristupu ništa ne fali, ali ovdje je u pitanju zaista poznat slučaj praćen u svim medijima, o kojem su napisane brojne knjige, snimljeni dokumentarci i "true crime" emisije, slučaj koji je podigao na noge i oštro podijelio Ameriku.

U pitanju je slučaj tzv. West Memphis trojke, trojice mladića koji su navodno ubili tri osmogodišnja dječaka, vezali im ruke i bacili ih u potok u šumi. Damien Echols (Hamrick), Jessie Misskelley (Higgins) i Jason Baldwin (Meriweather) žrtve su čuvene "sotonističke panike", opasne gluposti koju su izmislili američki svećenici krajem 80-ih i početkom 90-ih godina, a koju je objeručke prihvatila policija i javnost.

Panika se najbolje može opisati kao sumanuta teorija da po mirnim američkim gradićima postoje ćelije sotonista koji izvode rituale i ubijaju ljude. Najčešće su to bili momci i djevojke koji su pokazivali srednji prst klerikalnoj sredini tako što su slušali metal, oblačili se u crno i bili bezobrazni. Takvi kakvi su, Damien, Jessie i Jason idealni su kandidati da im se podmetne ubojstvo koje nisu počinili. Oni će upasti u mrežu primitivizma, netolerancije i inercije sistema iz koje će se tek nakon osamnaest godina zatvora izvući.

Cijelu recenziju pročitajte na FAK portalu