Da li ljubomora znači ljubav?

Slušam a ne čujem, samo mi bilo skače, otkucaji srca u sve uspornijem ritmu, san je učinio svoje, naspavala sam se. Zrake sunca nedjeljom na jastuku, neprocjenjivo.

Nema ustajanja i oblačenja za posao, mogu se posvetiti sebi. Odlučila sam novo poglavlje života otvoriti. Svjesna da novo može samo ako je staro zatvoreno.

Nisam nikako sve do sad uspjela tragove tvoje obrisati.

Pustila sam vremenu da svojom prašinom zamagli sjećanja. Hrabra, ponovo, krećem k novom izazovu, jednostavno moram zatvoriti sva poglavlja, ako želim otvoriti niz novih.

Spremanje života je počelo. Preslagujem "ladice". Razmišljam što još trebam napraviti, što je slijedeće. Ostalo mi je samo čišćenje sebe od tebe. Ovaj puta mora biti temeljito, završno.

Nisam do sada uspjela, ma koliko god sam se trudila, svi pokušaji bez velikog uspjeha. Ipak, priznajem, pomaka je bilo. Ne vrištim i ne plačem i ne drhćem na svaku pomisao na tebe, više, a to je veliki korak koji sam napravila.

Znam se suzdržati i zabaviti, odlutati mislima.

U svakoj si pori, udisaju, pogledu, kapi, zrnu, mrvici. A zašto? Nikada neću spoznati. Možda trud koji sam uložila u nas.

Možda tvoji pogledi na život, a možda što si uvijek bio uz mene, zahtijevan, neprekidno si nešto tražio. Znao si sa mnom, vidim.

Na redu je  moj maleni  kut prepun knjiga i filmova. Prst prašine na pokrivaču kojim sam prekrila, fotelju, policu i kutije. Podižem plahtu i oblak prašine protkan sunčevim zrakama mi se učinio tako poznat. Oblak me progutao, u njega sam ušla, sad je gotovo. Jastuci prepuni cvjetnih motiva, miris lavande mi para nozdrve. Maleni radio stoji i samo čeka da ga uključim.

Klik!

The Doors i "Light my fire"... simbolika?

Došlo je vrijeme obnove čitanja pojedinih naslova, posebno citata. Osjećam toje vibre, tvoju energiju, tu si negdje.

Lagani zvuk sintisajzera, gitare... počinje čarolija. Palim mirisnu svijeću, (palim vatru), slažem policu. Odvajam što ide van, redovno poklanjam knjige, samo pojedine ne. Moram popuniti novim naslovima.

Prašnjavim prstima prebirem, kao da su tipke klavira. Bezbroj naslova, CD-ova, disketa, traka. Moj kutak, moja oaza, koju sam godinama uređivala, kreativni nered, samo moj. Tu sam se uvijek osjećala sigurno, zaštićeno, vječiti zaklon od svega. Čak i mir sam isključivo u njemupronalazila, sve nedoumice bih riješila.

Priznajem, s dozom straha sam mu prišla, odavno sam ga napustila.

Da li je ovo je novi mali test i završno čišćenje sebe?..

Odakle mi toliko samopouzdanja sad? Eh, koja hrabrost? Trebalo je smoći snagu i prići mjestu potopljenom suzama, gdje me svaki milimetar prostora na tebe podsjeća. Naprosto odiše tobom.

Ukočila sam se, oči su mi se suzile. Miris jasmina, sjene lišća na vjetru vidim. Zadrhtala sam, kako mi se samo našla u rukama? Opet si tu negdje! Jesi !

Toplina struji, zašto me svaki list, stranica koju dotaknem peče poput žari, ne znam.

Listam, a potom i čitam knjigu koja nam je obojima ne nešto, nego previše značila. Suhe suze, grč, sjećanja naviru. Nisam očekivala erupciju osjećaja. Nisam spremna.

Da krenem u potragu za samo jednom scenom?

Imam li snage za to?

Jedan vrlo slojevito opisan razgovor, treba li mi baš sad taj detalj?

Da li ću moći sve to podnijeti?

Do sada nisam mogla ni prag sobe prekoračiti, sve još odiše tobom.

Vrućina, iskrim, osjećam te.

U trenu si mi se stvorio pred očima, vidim tebe, ne slova, ma koliko treptala, suze lagano klize, sjećanja naviru. Sjećanja se nižu. Danima smo raspravljali o sadržaju te knjige, likovima, odnosima, naravno da je svako od nas branio svoje stajalište. Da li je bolja knjiga ili snimljeni film.

Žustre rasprave su bile naša svakodnevica. Mudrovali smo, nismo se ni trudili dopasti jedno drugome. Mislila sam si, vidi umišljenog, što on misli da sam kvočka, koza?! Trošila sam na tebe neplanirano energiju.

Izgleda da sam baš tada te pustila u svoje srce. Nisam pustila, osvojio si ga, da!

A magija koje zavladala nije prestajala. Vilinska prašina se stvorila, magični oblak u koji smo ušli nas je vodio prema zvijezdama.

Unikatni zvjezdani put se otvorio, samo naš.

Ništa nije bilo važno, vidjela sam samo tvoj osmjeh, ruke, pogled kojim si iskrio, mazni dugi prsti, lagano kimanje glavom..

Rasprava naša bi se proširila na opis prostora, na funkcionalnost svakog komada namještaja. Na detalje boja zidova i zavjesa. Kroz sve to sam te bolje upoznala. Sad shvaćam, nedovoljno.

Našim raspravama smo se uvijek vraćali nekim scenama knjige.

Bit svega je bilo dosegnuti zašto dvoje ljudi koji se vole to ne pokazuju.

Zašto jednostavno i iskreno ne razgovaraju i zašto puštaju da drugačije tumače događanja?

Zašto jedan događaj svako drugačije poima? Drugačije osjeća, prihvaća?

Zašto se razdvajati i ne biti jedno? Čemu otuđenja?

Sjećam se da sam te jednom prilikom pitala, da li ljubomora znači ljubav?

Nisam dobila odgovor. Zato sam ti pisala poruke, a napisala sam i mini priču. Sve moguće situacije svoga bola sam satkala u redove te priče koju ti nisam u cjelosti prezentirala. Nisam imala kada, možda sam trebala. Otišao si bez riječi. Naprosto nestao. Svim muškarcima je svojstven bijeg. Shvaćam da si se uplašio, promjena i što one nose. Nisi bio spreman na njih.

Moja priča, objedinjena svim zapisima i črčkarijama posvećena tebi je tu...

... Da li ljubomora znači ljubav?

Nema te danima za mene, odsutan si i sjetan, izbjegavaš mjesta gdje sam i odlaziš u drugi dio stana. Izgleda da smo ušli svako u svoju rutinu, okupirani svojim poslovima i brigama. Nisam navikla, boli me, jako sve to, vidim, a onda sam se tiho povukla i pustila da te neke nove misli vode.

Neprimjetno sam uzmakla i oslobodila ti prostor. Da dišeš bez mene, moga pritiska, rasterećen, pustila sam te. Otišla sam u samo moje mjesto meditacije a sada patnje. Moj mini ured, malen gdje sam okružena zidovima i knjigama, slikama. Tu se uvijek osjećam dobro i zaštićeno, a samo me rad može držati na životu. Postao si meni sve, svaki moj dah je posvećen tebi, svaki otkucaj srca, pokret.

Razmišljam i nikako ne mogu dokučiti tvoju otuđenost. Da li sam te ugušila svojom ljubavi, možda je prejaka bujica iz mene krenula, možda sam trebala sve dozirati u malim količinama... takva sam, iskrena i brižna...

Nisi ni primjetio da me nema. 

Da li mi se to čini samo? Nisi me potražio. Samo telefoniraš i hodaš po stanu. Prepun si adrenalina, grickaš voće, čips, kikiriki, ispada ti iz ruke, nehaješ. Ti koji si uredan i svaka mrvica ti smeta.

Bosonog, u kratkim hlačama, vitke noge i dugi vrat, okrenut leđima, dah mi zastaje dok te promatram krajičkom oka. Svaki mišić se ocrtava.

Sama u malenoj sobi, okrenuta sam mislima i osluškujem što se događa, neću remetiti tvoju okupiranost. Samo da znaš, odmah bi skočio. Toliko mi nedostaješ, naša maženja i dodiri, pažnja, pogledi, poruke, smijeh, valjanje. Sve, baš sve mi fali.

Dani prolaze, identični.

Dušo moja da li si svjestan da se gasim i sivilo me obuzima?

Predugo to traje, danima te ne vidim, tu si a nema te. Tek se sretnemo u prolazu, kao dva stranca smo.

Umirem lagano, nikako ne shvaćam što se to događa, zašto si se povukao, odmaknuo, nisi prisutan, kao da gledaš kroz mene, sjetan. Tvoje tužne oči mi nisu jasne, uvijek smo si govorili sve, a ovaj podmukli muk, tajac je tako bolan, razarajući...

... radije bih da vičeš, galamiš, samo da progovoriš ... ne ... ti okreneš glavu i odeš svojim poslom, sve se više udaljavaš.

Napustio si našu postelju, usamljena noćima sam ju napustila i ja.

Redovno zaspim u fotelji svoje radne sobe, s knjigom u rukama, a kad se probudim, pokrivena sam i knjiga je odložena.

Ljubavi moja, što nam se događa, što je okidač za takvu situaciju? Zar ne vidiš i ne osjetiš, volim te luđački i umrla bih za tebe, nije ni tebi svejedno, mučimo se i udaljujemo.

Poruke stoje koje sam odavno napisala i postavila na vidno mjesto u kuhinji, u našoj drugoj oazi . Redovno smo jedno drugom pripravljali što volimo i razmjenjivali smo poljupce i nježnosti, hranili jedno drugo. A sada? Toliko mi nedostaješ, toliko patnje i boli u meni, a samo na korak si u drugoj sobi, snen.

Napisala sam:

"Dan bez osmijeha, nježnosti, znaka ljubavi, pažnje je izgubljen dan i ne dozvolimo si takve dane više ..." ... stoji na hladnjaku.

"Prepoznajte svoju ljubav, budite s njom, jer samo jedan puta u životu se strasno od srca ljubi srodnu dušu ..." je na komodi naše sobe.

Suze jedna za drugom se nižu, bosonoga, tiho se krećem oko sofe na kojoj si zaspao, nisi u našem krevetu previše noći, ne brojim ih više ...

Ono što znam, samujem, držim jastuk, umjesto tebe, gužvam ga i ujutro je mokar od suza. Toliko želim tvoju toplinu i energiju, želim tvoj zagrljaj i poljupce, što se događa, zašto si se distanciro?

Tiho prilazim i mazim te dok spavaš i ljubim tvoje otkrivene dijelove tijela, svaki baš svaki. Potom, onako kriomice i dahom leptira naslanjam usne na baš svaki dio tvoje kože, moga baršuna, moje energije i suze mi se počinju kotrljati, kao kapi, a onda u slapu padati po posteljini. Odmičem se i gledam kako dišeš, nemiran si, kao da si osjetio moju blizinu. Polako se tvoje tijelo budi i instiktivno pružaš ruke prema meni i tražiš me, mrmljaš dok spavaš. Protežeš se i vidim kako ti raste tvoja muškost i polako se približavam i liježem kraj tebe ... koja toplina, ... koji osjećaj blaženstva! ... struji do usijanja ... ne pomičem se, samo naslanjam i svakim dijelićem se pripajam i dotičem ...obožavam svaki, ama baš svaki dio tvoga tijela. Nježno jagodicama dodirujem ti prste i ruke namještam preko sebe, uvukla sam ti se u zagrljaj, toliko željna biti u tvom naručju i pitam se što se to događa, zašto ne spavamo zajedno, zašto smo se otuđili?

Želim te više nego ikada...

Želim te u sebi, želim strujanje tvoje topline, kao do sada. Lagano i polako pomičem odjeću koja dijeli ostali pokriveni dio kože i sad već oboje drhtimo od uzbuđenja, sokovi nadiru, a on samo raste i biva sve veći.

Namještam se i primam te u svoje međunožje, a on velik, zna svoj put, lagano prodireš u mene i nešto mrmljaš i zoveš me, čujem samo :"moja si, volim te, ne ostavljaj me, tvoj sam, nemam drugu..."

Onda nastavljaš, ali sad s pitanjima: "Tko je taj muškarac uz tebe?"

Slušam i ne vjerujem. Ukočila sam se, koji muškarac? Nemam nikoga i ne želim ikoga, ljubavi moja, dušo moja, srećo i sve na ovom svijetu moje, ljubim te više nego išta, dajem život za tebe i tvoju sreću. Nitko me ne zanima. Ne miruješ, grčiš se i mrmljaš, :"ne ostavljaj me".., stišćeš me jače uz sebe, a mlaz tvoje tekućine duboko utiskuješ u me.

Ležim zagrljena, smirena, a opet nemirna, zašto sumnjaš u našu sreću, što se dogodilo? Smirenije sada dišeš, okrećeš se na leđa. Snivaš, polako se izvlačim, zastajem i ljubim ti oči i čelo i nos, njega koji je još velik i pulsira, pokrivam te, kao što sam došla odlazim, i nikako mi nije jasno to što sam čula.

Nešto hitno moram napraviti!

Pripremam tvoj omiljeni doručak. Potpuno drugih misli, odlučila sam sve nedoumice riješiti, baš sve, previše te volim da pustim olako nesporazumima koji vladaju.

Gledam tvoj raspored i planer, koji stoji uz moj. Na taj način bi si zapisivali kad je naše vrijeme, samo naše. Smeta me, primjećujem da si gotovo svaki minut zabilježio kao dežurstvo ili balun, moja satnica je popunjena, ali vrijeme objeda je uvijek bilo otvoreno samo za nas dvoje, osim prošli mjesec kad sam imala poslovne sastanke s ručkovima.

I tad se sjetih! Da! Ja jesam bila u muškom društvu, sa otkačenim arhitektima i konstruktorima, šalili smo se i smijali, a mana nam je da se povremeno prijateljski zagrlimo, dodirujemo i mašemo rukama opisujući situacije ..

...ti si to vidio...

Nema druge, sigurno, da, sad mi je jasno.

Naravno da te boli, naravno da bih i ja dobila slom ako bi te netko dotaknuo. Baš sve mi počinje biti jasnije.

Dušo moja, ti si jako ljubomoran, da. Ljubavna groznica te obuhvatila cijeloga, voliš me i više nego si spreman priznati, nego si svjestan. Mene još uvijek trese i luda sam za tobom od prvog dana našeg susreta, prvi susret je bio online. Trebalo mi je vremena da te upoznam. Sve se pokrenulo pri našem prvom dodiru i pogledu.

Vrijeme je stalo i ništa nije postojalo, nismo se htjeli više razdvajati i upijali smo se i dane i sate provodili zajedno zagrljeni željni jedno drugoga, teško smo se odvojili i krenuli k obvezama. Pri tome smo dogovorili pravila i odredili naš unikatni put kojim smo se oboje kretali jedno prema drugome. Strpljivo smo gradili našu zajedničku budućnost, letjeli jedno prema drugom kad god smo mogli, na pola puta se sretali, jer ta naša glad jedno za drugim je neutaživa. I sad, što se događa?

A ne, previše mi značiš i idemo to odmah riješiti, odmah i zauvijek!

Pozvala sam jednu od naših glumica i zamolila da dođe, nisam ništa objašnjavala već da će biti honorirana kao i do sad i da bude spremna na sve. Potom sam objasnila koju odjeću da ponese i kada da dođe.

Bosonoga u tvojoj košulji, tiho koračam i serviram, dovršavam razgovore i čekam tvoje buđenje. Čaj, keksi, čokolada, kolačići i jagode. Vraćam se tebi u sobu, prilazim i nježno te kao svih onih lijepih i sretnih naših dana ljubim i budim. Sneno gledaš u mene i vidim mali sjaj i iskrenje očiju, kažeš da si sanjao da smo zajedno bili, a onda sam nestala. Samozatajno se smješkam i šapnem: "imam iznenađenje!"

Samo, nastavljam, : "ova sofa je postavljena za naše uživanje za tvoj pogled prema njoj, a ne da spavaš ovdje. "

Stavljam prste na usne i ušutkujem te, ljubim i kažem, :"kad popiješ čaj, imam za tebe poseban poklon, idem pripremiti nešto, a ti se pomakni u našu sobu kako oduvijek želiš za scenarij, prilagodit ćemo sve, želim da si sretan i molim te nikad ne sumnjaj u moje iskrene osjećaje i povezanost s tobom".

Vratila sam se kad sam pustila glumicu, u sobu. Nemirno stojiš uz prozor i namještaš stolicu u sjenu iza zavjese, čekaš da dođem i zajedno uređujemo ostale detalje, opet si ozaren i prepun energije. Ne znaš što sam sad smislila. Najvažnije sam postigla, vratio ti se osmijeh, dodiruješ me i ljubiš, grliš, a samo to mi znači sve.

Moj si! Nisam te izgubila.

Pogledam na sofu koja je po sred sobe i govorim ti, : " ovo više nije mjesto za tvoje spavanje, naš krevet je za nas, čeka predugo prazan".

Donosimo fotelju, postavljamo iza zavjese, blizu stolice ... sjedaš u nju vidno uzbuđen, držiš me za ruke i od silnog uzbuđenja pomalo drhtiš, umirujem te i ljubim, mazim rukama .. glumica dolazi u sobu.

Gleda po sobi i vidi nas u sjeni iza zavjese zagrljene kako si šapćemo.

Prstima kliziš, dodiruješ mi grudi i ljubiš vrat i lice, sva sam uzbuđena. Oh, toliko sam željela odmah baš odmah sjesti ti u krilo.

Međutim, sakrivam te, prilazim joj i kažem da očekujem da se skine za mene, prije toga mi mora plesati i maziti me dok stojim ispred nje i ogledala, treba me zavoditi. Zbunjeno me gleda, skidam i odbacujem majicu, ostajem u grudnjaku. One su od tvojih dodira nabrekle i stoje tvrde. Zbunjena dama, pogledava me dok sjedam u stolicu, blizu tebe i čekam.

Nema joj druge, počinje se skidati okrenuta leđima, njihati bokovima i lagano plesati i zavoditi me. U sjeni, za to vrijeme ti rukama prelaziš preko mojih grudi i samo su ti ruke van zavjese, osjećam tvoje ubrzano disanje i topli dah, počinješ gorjeti od uzbuđenja. To sam čekala!

Ustajem i odlazim k njoj, odvodim ju do velikog ogledala, stajem ispred i kažem joj neka se gledamo dok me mazi, tražim da me po cijelom tijelu dodiruje, posebno grudi i bedra, prelazi mi rukom i skida lagano ostali dio odjeće.

Odmaknem se korak, dva u ritmu glazbe, tek da i ona vidi moj obris u ogledalu ... polako se vraćam i sjedam u stolicu uz tebe, sva vlažna, sokovi iz mene se cijede, dodiruješ mi bedra, prelaziš rukom preko bokova i vrata, teško dišem uzbuđena, vratila sam se tebi jer ti si mi važan, samo ti i ništa drugo.

Pokazujem joj da me mora zavesti i da dodiri nisu njeni bili dovoljni, glumica polako prihvaća i skida se, do kraja, naprosto osjeća našu energiju, dira se pred ogledalom, odjeća nestaje polako s nje. Samo moje uzavrelo tijelo, a tvoje ruke naslućuje, ne vidi.

Glazba ispunjava prostor, miris lavande se širi, ona oblači na sebe što sam joj rekla da donese, zaštini građevinski prsluk, slušalice, kacigu, čizme, pojas sa alatom ... giba se u ritmu glazbe i prilazi mi do stolice, gleda me i želi tako napaljujuće, neskriveno pokazuje. U ritmu maše bokovima i uvija se. Dodiruje sebe po svojim grudima i pokazuje što bi mi radila.

Dok ja gorim od tvojih dodira i maženja, još uvijek sjedim i čekam, usijanje.

Obe tvoje ruke su oko moga vrata, bokova, pomičem ih i sakrivam iza zavjese, prilazim joj jer ne smije znati da si prisutan, ona mora misliti da sam za nju zainteresirana, a sve što radim je zbog tvog zadovoljstva.

Giba se, pleše okrenuta leđima, hvatam ju za bokove i odvodim do ogledala. Zatim se odmičem na korak i kažem neka se počne gibati u ritmu glazbe, potom prilazim i naslanjam se na nju i drugi ritam gibanja uspostavljam. Dodirujem ju, svaki komad alata skidam i odbacujem, koračamo do sofe, hoće na krevet ali .. ne dozvoljavam ni blizu kreveta, on je samo naš, isključivo naš. S gnušanjem radim sve, ali tebe to čini sretnim, skidam ju i dodirujem rukama po grudima i gnječim smežurane grudi, nije se do kraja uzbudila, naslutila je da nismo same, osjeća da ju ne želim, osjeća moju energiju, osjeća da nije njoj namijenjena, ne dozvoljavam ni da ima pogled prema tebi i polažem ju na sofu i rukama prelazim preko njenog vrata, pa po stomaku, grudima, bokovima.

Širim njene noge i počnem prelaziti rukama preko bedara, prelazim na međunožje, šumu, sad se uzbuđuje i hoće me dirati, previše me želi za sebe, ne dozvoljavam da se ustaje, ne želim više njene ruke na sebi. Moram te dovesti do vrhunca, žešće ju mazim s drugom rukom, okrećem na bok i po guzi joj prelazim rukom s unutrašnje strane međunožja, ona želi kontakt, ne dozvoljavam, opet ju okrećem. Lagano po leđima prelazim, po lopaticama, bokovima, grudima, onako bez ritma, ona stenje i hoće još, okrećem i ne dozvoljavam poljupce koje silom želi izmamiti, čujem tvoje disanje je ubrzano. Želim biti s tobom, odlučno ju okrećem i sjedam na nju i svojom šumom dodirujem njenu.

Radim ono što voliš, ti si mi važan, a to je blagi ritam, a potom žešći, sve žešće ju trljam, uhvatila sam ju za ruke i ne dozvoljavam da me dira po grudima, uporno me želi dirati, ne, ne dozvoljavam, stenje i svršava, ne puštam ju olako, opet ju okrećem i trljam šumu, vrišti, potom ustajem, dajem joj njenu odjeću u ruke i šaljem van sobe, zaključavam vrata, ne dozvoljavam više ikoga da je između nas.

Prilazim zavjesi, ljubim tvoje ruke, vrat, lice, oči, uzbuđen si, sjedam ti u krilo i mazim te, šapućem da sam samo tvoja i uvijek ću biti, sve želje ću ti ispuniti, ali me ne ostavljaj više samu nikada. Bacam sve sa sebe i sjedam ti u krilo, na njega koji je narastao i pulsira, tek ovlaš, a potom ustajem. Odmah krećeš za mnom prema našem krevetu, opet smo prepuni želje i čežnje i žudnje, želimo biti jedno kao i uvijek do sad. Čarolija se vratila, vilinski prah po unikatnoj stazi je utkan.

A gdje si bio, sa svojim mislima, ne pitam, plašim se odgovora. Važno je biti uz tebe, samo se prepuštam, uvukla sam se kraj tebe, u krilo se zavukla,obuhvatio si me rukama i pripio se uz mene, svakim djelićem kože si pokrio moju. Poznata dugo čekana toplina struji, vibriram a val strasti, neopisive slasti me obuzeo i željno čekam tvoje ruke koje lutaju po mom tijelu da završe na bedrima, da me čvrsto zgrabiš. Osjećaš moje nestrpljenje, pa me još dražiš i svako moje čulo se snažnije budi.

Prihvaćam igru, nježno svojim rukama prelazim po tvojim butinama i bedrima, osjećam napetost i vrelinu svake žile, osjećam tvoj dah na mome vratu i poljupci ne prestaju, padam u blagi trans, bestežinsko stanje u koje me samo ti možeš dovesti. Samo ti. Nakon ritma kojega smo oboje uhvatili, oboje se grčimo i istovremeno jedno drugom energiju isijavamo, pulsiraš u mene, u sedmom sam nebu. Neka i nadalje svaki naš dan ostane prepun energije koju si dijelimo.

Tonemo u san, pripijeni i nerazdvojni.

Toliko mi je stalo do tvoga mira i sreće, toliko do lijepih i sretnih momenata i dana i nikad te neću ostaviti i nikad nisam ni pomislila na drugog partnera, samo s tobom sve ima smisla, samo s tobom mogu živjeti, disati, osjetiti boje, miris, zvukove, radost, stvoreni smo jedno za drugo, osjećamo to a ne znamo uvijek pokazati. Moram se naučiti tvojim jezikom govoriti.

Nikad te neću zanemariti, jedino moje, srećo moja. Samo pitaj ako te nešto muči, ne zaključuj prerano. Neka se uvjeriš kada sagledaš sve da si mi jedini u mislima, želim da spavaš, radiš, smireno i sa osmjehom kad pomisliš na nas.

Obećajem da će ti uz mene svaki dan biti pun energije, bezuvjetne ljubavi i podrške.

Shvatila sam!

Ljubomorni smo jedno na drugo a ljubomora znači ljubav.

još priča na zrelazena.com i http://lovewithspirt.simplesite.com/420378994