Crkva prihvaća odgovornost za zlostavljanja

Bilo je važno ono što su njemački biskupi Katoličke crkve na Glavnoj jesenjoj skupštini u Fuldi raspravljali o obeštećenju žrtava zlostavljanja od strane crkvenog klera. Katolička crkva napravila je neophodan korak, ali sa zakašnjenjem. Jer, predugo je trajalo. No, ipak ovo može biti primjer i za druge.

Žrtve su prije deset godina na berlinskom Cansius koledžu prekinule šutnju o nepravdi koja im je nanesena. Od tog trenutka se saznalo za tisuće slučajeva seksualnog zlostavljanja u Katoličkoj crkvi. Predstavnici crkve su u početku reagirali s ogorčenjem ili stidom. Tada je za njih počeo dugačak i naporan put suočavanja s ovom temom. Istovremeno je stotine tisuća katolkinja ikatolika razočarano napustilo svoju crkvu.

Prvo studija, pa onda žrtve

Ali, rad  znanstvenika je spriječio trivijalizaciju zločina. Studija je također prikazala i uzroke koji proizlaze iz samog sustava. Kada papa Franjo odgovornim za seksualna zlostavljanja proglasi „vraga", to je u jednom sustavu koji savršeno vlada retorikom prikrivanja i odbijanja, isto tako banalno kao argumentacija Josepha Ratzingera (bivšeg pape Benedikta XVI koji je podnio ostavku) da su za to odgovorni „šezdesetosmaši". To bi u najmanju ruku moralo žestoko iritirati žrtve iz ranijih desetljeća.Katolički biskupi su, tipično za njih, prvo naručili sveobuhvatnu studiju, koja je nakon nespretnog početka završena nakon četiri godine. Za pogođene je to bio bezobrazluk.

Biskupska konferencija bi uskoro trebala usvojiti sustav kojim bi se žrtvama isplatila suma u iznosu više stotina tisuća eura. Za Katoličku crkvu u Njemačkoj bi se ta suma lako mogla popeti i na milijardu eura. Ali, Crkva mora da i u drugim zemljama poput Irske, Australije, Kanade onima koji su preživjeli zlostavljanja isplati, preračunato u eurima, više od jedne milijarde.

Priznanje ne može vratiti uništen život

Uništen život se naravno ne može nadoknaditi novcem. Ali, može da se priznati da je nečiji život uništen ili ograničen. „Samo ono što se nazire, ne može se s ničim usporediti", rekao je kardinal Reinhard Marx. Ovdje se radi o dobrovoljnom činu, ali, kaže, volja je tu. Konačno.

Konačno pojašnjenje oblika postupka još je otvoreno. Otvoreno je hoće li se isplaćivati paušalni iznos ili stupnjevan. Bilo kako bilo to se mora dogoditi brzo. Onda bi postupak biskupa imao takvu dimenziju koja bi izašla iz okvira Katoličke crkve. To bi bio primjer i za Protestantsku crkvu, koja se u pojedinim oblastima kao i ranije teško suočava sa zlostavljanjem, ali isto tako i za cjelokupno društvo.