Ciklus Vremenskih intervala Mladena Žunjića

Mladen Žunjić spada u red najaktivnih, najagilnijih suvremenih hrvatskih umjetnika, kontinuirano slika u ulju i akrilu, radeći na većim i velikim formatima platna, izmjenjujući i stalno dopunjujući i produbljujući svoja likovna istraživivanja, produbljujućui spoznaje o mogućnostima pojedinih motiva ali i cijelih ciklusa.

Nedavno se je predstavio sa samostalnom izložbom u zagrebačkoj Galeriji 3 A, izloživši nekoliko desetaka ulja i akrila na uobičajeno velikim formatima, u prizemlju, da bi sasvim nedavno dopunio ovu izložbu s nizom slika iz novoga ciklusa koje je precizno razmjestio na prvom katu istoimenog galerijskog prostora.

Riječ je o novome ciklusu u kojima Žunjić problematizira aspekt vremenskih intervala, kretanja između dvije točke, gibanja između krucijalnih događanja označenih mrljom, formom, s istaknutom i snažnom bojom.

Sve pršti od dinamike, uočava se napetost unutar volumena slike, mada površinu sliku možemo prepoznati i kao fliper, gdje se metalna kugla, neprestano se odbijajući klizi prema izlazu, nastojeći pobjeći igraču koji se bjesomučno trudi što duže je zadržati i igri i postići što je moguće veći broj bodova.

Ali život, ni svemir, nije tako jednostavan, jer i tamo je sve u pokretu, u neprestanom komešanju tajanstvenih pravaca plova kroz golemost neshvatljivog i nedokučivog volumena, plova koji ostavlja ipak utisnute tragove, koje slikar prati svojom paletom, pozorno birajući boju koja će dominirati iznad složenog sivila.

Ciklus Vremenskih intervala, Mladena Žunjića, skladno se i logično uklapa i kao nastavak i kao zasebna cjelina u cjelokupni slikarev opus, u kome možemo pratiti raznolike mijene tretmana motiva, ali uz stalnost izrazitog kolorizma, za koga možemo reći kako je zaštitni znak umjetnika kao osobito prepoznatljiva dojmljiva karakteristika.

Žunjić je izgradio veći dio opusa na žustroj upotrebi mrlje, snažnog ali kratkog nanosa boje, uz mnoštvo raznovrsne tvorbe nastale prskanjem, špricanjem boje na izazovnu bjelinu platna (asocijacije na nešto sasvim putenom sasvim su prikladne) u stvaranju brojnih neobičnih svijetova, svemirskih kutaka s izrazitom dominirajućim bojama koje lako natkriljuju preostalu paletu.

Istodobno višeslojna simbolika vješto se krije u tim naizgled jednostavnim mrljama, obojanim malim, čudnim plohama, ispod siline pravaca koji neprestano jure, s lijeva na desna i obrnuto, pa gore, dolje, pa opet iznova, stalno, zauvijek.

Možemo reći kako Žunjić, na svoj način vidi i doživljava a zatim pretače na platno, motiv jednog dana u životu Nekog Nepoznatog sa svim elementima koji ga sačinjavaju, prikazujući ga kao kap u svemiru, kao dovoljno veliku mrlju, kako bi ipak bili uvjereni da to, on, postoji i živi u svom vremenskom intervalu, između dvije točke.