Ceste postaju groblja

Samo u posljednja dva tjedna na hrvatskim je cestama poginulo pedesetak ljudi. Tu stravičnu činjenicu u ponedjeljak je komentirao i predsjednik Republike Hrvatske Stjepan Mesić, rekavši kako ‘imamo sve više dobrih cesta, sve više autocesta i na kraju sve više mrtvih na cestama’. Poručio je kako ‘misli da je potrebno napraviti ozbiljne analize i iz svih rakursa razmotriti sadašnje stanje, te poduzeti potrebne mjere’. Doduše, iz same predsjednikove izjave nije razvidno tko bi to trebao ozbiljno ‘analizirati’, pa i ‘poduzeti potrebne mjere’, no Mesić je ipak jasnu poruku uputio i policiji.

- Ako čovjek zaspi u autobusu, znači da se ne plaši kada putuje cestama da će ga netko zaustaviti i vidjeti kada se i koliko odmarao - dodao je Mesić priznajući kako ‘ipak ne zna radi li policija sve što bi trebala’.

Slovački ministar zdravstva Richard Raši osobno je svjedočio najtežoj prometnoj nesreći u Hrvatskoj, ali najtežoj i za Slovačku

Samo dan nakon stravične nesreće u kojoj je poginulo 14 slovačkih turista, Prekršajni sud u Koprivnici izrekao je dvije zatvorske kazne pijanim vozačima, a trećem je dosuđena uvjetna zatvorska kazna. Naša je javnost posve opravdano ogorčena na pravosuđe jer pijani vozači dobivaju tek opomene. Nažalost, takve zakašnjele reakcije neće smanjiti broj poginulih. Bez educiranja i kultiviranja sudionika u prometu neće se postići ništa.

I pravobraniteljica za djecu Mila Jelavić upozorila je da u novom Pravilniku o prijevozu djece autobusima više nije istaknuto da ‘sva sjedala moraju imati naslon za glavu i ruke, a izostavljena je i obveza ugradnje sigurnosnih pojaseva na sjedalima’. No, posebno je skandaloznim ocijenila obrazloženje Ministarstva prometa prema kojem je uvjete iz staroga pravilnika ispunjavalo samo 40 autobusa, pa se ‘moralo pristupiti izradi novoga’.

Jedina dobra vijest je ta da će ulaskom Hrvatske u EU profesionalni vozači morati proći dodatne provjere i edukaciju o sigurnosti u prometu. Bez toga nema vožnje po EU.

To je žalostan pokazatelj stanja u našem društvu u kojem se štedi na preventivi i edukaciji, a teatralno se reagira samo nakon većih nesreća. Tako su se i u vatrogastvu problemi počeli rješavati tek nakon kornatske tragedije. Dokad tako?