Čega se ljudi najviše boje

Najčešći i ujedno najveći strah kod ljudi je strah od javnog govorenja", rekao je David Rudd, dekan Koledža za društvene i bihevioralne znanosti pri Sveučilištu Utah za portal LLM. Fobije, definirane kao stalan strah od nečega iako to nešto uopće ne predstavlja gotovo nikakvu prijetnju, mogu se činiti iracionalnima.

Međutim, za one s averzijom prema javnom govorenju 'opasnost' nije upitna. „U srži problema je to da ipak postoji određena i vrlo stvarna prijetnja - prijetnja samopouzdanju, mišljenju u sebi samima i o vlastitoj učinkovitosti", dodao je Rudd. „Kada govorimo u javnosti drugima dajemo priliku da nas ocjenjuju, a to može biti vrlo oštro." Ipak, najveći problem s ovom fobijom  je taj što ljudi misle da im se to „nikada neće dogoditi" i što vjeruju da  je mogućnost da će javno govoriti mala koliko i ta da će ih pogoditi munja.

Činjenice pak govore drugačije, tijekom života većina ljudi će se naći u situaciji u kojoj će morati javno govoriti, bilo pred manjim ili većim skupinama, upozorava Rudd. Istina, od škole, fakulteta do vjenčanja i obiteljskih okupljanja, realno gledajući mnogo je prilika u kojima bi se svatko od nas mogao naći ispred mikrofona.

Većina onih koji imaju fobiju od javnog govorenja će pokušati prikriti uzroke tjeskobe, ali kad su naprasno ubačeni u vatru, moguće je da će prikazati sljedeće simptome:

• pojačano znojenje
• drhtanje
• ubrzani rad srca
• teško disanje
• suha usta
• mučnina
• vrtoglavica
• paničarenje i prestravljenost

Mnogima je iskustvo javnog govorenja naprosto paralizirajuće. Međutim, fobije nisu ništa čudno - znatan je broj ljudi u svijetu koji ih imaju - ali čudno je to koliko vrsta ih ima. najčešće su one od životinja poput paukova, zmija, pasa, šišmiša, zatim zatvorenog prostora, letenja, visina i munja.

Ali ima ih još svakojakih: strah do dugih riječi, banana, ćelavih ljudi, lutaka, ogledala, krvarenja iz nosa, poezije, cvijeća, strah od toga da će maslac od kikirikija ostati na nepcu, strah od dobrih vijesti i tako dalje.