Bolesna ovisnost o ekranima

Sudeći po rezultatima jedne dugoročne studije koju su proveli Sveučilišna klinika u Hamburgu UKE i DAK-Gesundheit (zdravstvena osiguravateljska kuća), broj djece i mladih koji su bolesno ovisni o gamingu i social media, od 2019. se - udvostručio. Oko 680.000 mlađih osoba na igrice, streamove, postove na društvenim mrežama i virtualno čavrljanje dnevno potroši skoro pet sati.

Radi se o "zastrašujućim brojkama", kaže Andreas Storm, šef Uprave DAK-Gesundheit. "Nadali smo se da će se usporiti porast vremena koje se iskoristi na te aktivnosti, a time i stopa ovisnosti, ali ta se nada nažalost nije ispunila."

A kakve posljedice to ima? To svaki dan vidi diplomirani psiholog Kai Müller. On je predsjednik stručnog Udruženja za ovisnost o medijima i radi u ambulanti u kojoj se pruža pomoć ovisnicima o igricama na Sveučilišnoj klinici u Mainzu. Njemu se javljaju očajni roditelji koji više na znaju što napraviti sa svojom djecom koja svaku slobodnu minutu provode ispred računala ili mobitela.

Mladi ljudi koji zapostavljaju školske i obiteljske obveze, opiru se pokušajima da ih se „makne" ispred monitora, a na te pokušaje reagiraju pojačanom dozom bijesa i nerazumijevanja. Ponekad se zabarikadiraju u svojim sobama, ne zanimaju ih nikakvih hobiji, nemaju drugih interesa. U ekstremnim slučajevima oni zaborave čak i jesti, a u sobi imaju i kantice - kako ne bi morali ići na toalet.

Gubitak kontrole

Psiholog Müller kaže da je pandemija za djecu i mlade bila jako veliko opterećenje. Oni su, dodaje, psihički osjetljiviji od odraslih ljudi. Konzumiranje igrica, videa i društvenih mreža za njih je često bila svojevrsna „utjeha", kaže on.

Od početka 2022. Svjetska zdravstvena organizacija (EHO) priznaje ovisnost o računalnim igricama kao zasebnu dijagnozu. Kai Müller otkriva koja su tri glavna kriterija po kojima se dijagnosticira tu bolest. Najprije je to „gubitak kontrole", dakle situacija u kojoj se više ne može donijeti svjesna i slobodna odluka o (ne)korištenju računala. „Koliko toga koristim, kada ne koristim, koliko dugo koristim, što koristim?"

Broj dva je - prioriziranje. Dakle situacija u kojoj igrice ili korištenje društvenih medija više nije jedan dio života, nego nešto što dominira u životu. "Treći kriterij je nastavak korištenja, iako pogođene osobe shvaćaju da to vodi do problema, odnosno da to nije dobro za njih", objašnjava Müller.

Tko je ovisniji: dječaci ili djevojčice?

Dječaci su puno češće ovisni o gamingu nego djevojčice. Po pitanju ovisnosti o društvenim mrežama, pogođena su podjednako oba spola, no područje social media je u ambulanti u Mainzu puno rjeđe „problem" koji se tematizira. Savezno ministarstvo zdravstva je pokrenulo jedan program kojim se želi eksplicitno objasniti probleme vezane uz ekscesivno korištenje društvenih medija.

U svakom slučaju se ovisnost može učinkovitije terapirati pod uvjetom da liječnici i psiholozi što prije interveniraju, odnosno prije nego što ona postane kronična. A sve teže je dobiti mjesto za terapiju. U ambulanti u Mainzu između telefonske prijave i prvog termina kod psihologa prođu u pravilu i po tri mjeseca. Ranije su to bila samo dva tjedna, naglašava Müller. I dodaje kako se zna dogoditi da pacijenti na terapiju znaju čekati i po pola godine.

Sve u svemu - u banani smo!