Biografska drama Hannah Arendt

Opće je poznata stvar kako Hrvati ne mogu počiniti ratne zločine. Nije to ništa čudno, uostalom, slično za sebe misle i brojni drugi narodi, a među njima posebno mjesto zauzimaju Židovi koji kao najveće žrtve Holokausta teško mogu sebe zamisliti u bilo kojoj drugoj ulozi. Kako u praksi izgleda kad se netko usudi dirnuti u nacionalističke dogme možemo ovih dana vidjeti u filmu „Hannah Arendt", biografskoj drami o slavnoj židovskoj filozofkinji u režiji njemačke autorice Margarethe von Trotta.

Iako je Arendtova imala iznimno zanimljiv životni put, kao djevojka bila je ljubavnica čuvenog filozofa Martina Heideggera da bi kasnije otkrila njegove mladenačke simpatije prema nacistima koji su je 1940. godine zatočili u logoru u Francuskoj, a spasila se zahvaljujući američkom pasošu s kojim je emigrirala u SAD i tamo napisala kapitalnu knjigu „Izvori totalitarizma", no film se fokusira na najkontroverzniju i dramski najpotentniju epizodu njezina života, izvještavanju sa suđenja njemačkom ratnom zločincu Adolfu Eichmannu, glavnom kreatoru nacističkog konačnog rješenja.

Arendtova je, naime, angažirana od lista New Yorker da prati suđenje zloglasnom SS-ovcu kojega je prije toga Mossad oteo iz Buenos Airesa i dopremio na suđenje u Jeruzalem. Iako i sama Židovka i cionistica, ne sviđa joj se način na koji tužitelj vodi postupak, a Eichmannove postupke interpretira na prilično neortodoksan način čime izaziva neviđeni bijes svojih sunarodnjaka. Oni se doduše, kao neki ovdašnji autori, nisu dosjetili zalijepiti joj etiketu vještice iz Jeruzalema, tek sasvim banalno, nacističke kurve.

Cijeli tekst o filmu „Hannah Arendt" možete pročitati na portalu Nemilosrdni gadovi.