Belgija bira novu vladu

S posebnim zanimanjem se očekuju prve projekcije izbornih rezultata u sjevernoj belgijskoj regiji Flandriji u nedjelju nakon zatvaranja birališta u 19 sati, odnosno kakav će rezultat postići tri stranke koje traže znatno veću ili potpunu samostalnost te regije - Novi flamanski savez (NVA), ekstremno desna stranka Flamanski interes (VB) te liberalni populisti Jeana-Mariea Dedeckera.

Te tri stranke mogle bi dobiti oko 40 posto flamanskih glasova, što pokazuje da u Flandriji vide sve manje interesa u očuvanju Belgije kao zajedničke države jer i ostale stranke traže više od sadašnjega federalnog ustroja zemlje. NVA bi mogla postati najjača stranka u zemlji s oko 26 posto glasova, koliko im daju predizborne ankete. Njezin vođa, 39-godišnji Bart De Wever, povjesničar iz Antwerpena, najpopularniji je političar u Flandriji.

Njegov program predviđa nestanak Belgije, a to, kako kaže, nitko ne bi ni primjetio. "Ja nisam revolucionar. Moj je cilj da Belgija nestane, a da to nitko ne primijeti. S Flandrijom i Valonijom već imamo dvije države koje funkcioniraju, svaka sa svojim parlamentom i svojom vladom", izjavio je belgijskim medijima De Wever.

Belgija je podijeljena na tri regije koje predstavljaju federalne jedinice. U Flandriji na sjeveru zemlje govori se nizozemski, na jugu u Valoniji francuski, a treća federalna jedinica - Regija glavnog grada - službeno je dvojezična, iako frankofono stanovništvo čini više od 80 posto stanovnika.

Osim te teritorijalne podjele, postoji i podjela na tri jezične zajednice: nizozemsku, odnosno flamansku, francusku i njemačku zajednicu (šezdesetak tisuća Nijemaca živi na istoku Valonije na granici s Njemačkom i njihov je jezik jedan od triju službenih jezika). Svaka od tih zajednica ima svoju vladu i parlament, a u njihovoj nadležnosti su obrazovanje i kultura.

Izbori se provode po razmjernom izbornom sustavu. Zemlja je podijeljena u 11 izbornih jedinica - po pet u Flandriji i Valoniji te bruxelleska regija. Svaka od tih izbornih jedinica daje broj zastupnika koji je razmjeran broju stanovnika. Pravo glasa ima oko sedam milijuna od ukupno 10,4 milijuna stanovnika. Izlazak na izbore u Belgiji je obvezan, a prekršitelji se kažnjavaju s 25 do 50 eura, a oni koji u više navrata prekrše tu obvezu čak sa 125 eura.

Podijeljena zemlja

Glavni kamen spoticanja u Belgiji je izborni okrug Bruxelles-Hal-Vilvorde, tzv. BHV. Regija glavnog grada Bruxellesa, koju tvori 19 općina i koja je jedna od triju federalnih jedinica, te 35 općina u Flandriji na samoj granici s bruxelleskom regijom, jedine su zone u Belgiji gdje nije do kraja provedeno jezično razgraničenje.

Bruxelles, koji je nekoć imao flamansku većinu, danas je službeno dvojezično područje, ali s golemom frankofonom većinom, s više od 80 posto. Oko 100 do 150 tisuća frankofonih stanovnika živi u 35 općina u Flandriji koje se naslanjaju na Bruxelles i u kojima je službeni jezik nizozemski. Te općine imaju poseban status, koji omogućuje ljudima da s lokalnom upravom i sudovima mogu komunicirati i na francuskom jeziku, a na izborima mogu glasovati za frankofone stranke.

Većina flamanskih stranaka i javno mnijenje u Flandriji traži da se izborni okrug BHV podijeli, to jest da se tih 35 općina razdvoji od Bruxellesa, čime bi frankofono stanovništvo izgubilo prava koje sada ima. Na taj bi način, računaju u Flandriji, lakše mogli odolijevati sve većem doseljavanju ljudi čiji materinski jezik nije nizozemski. Bruxelles kao gospodarsko, sveučilišno i kulturno središte te sjedište institucija EU-a i NATO-a privlači velik broj ljudi, sve je teže naći smještaj i stoga stalno raste pritisak na okolne općine.

Frankofono stanovništvo ne protivi se a priori podjeli izbornog okruga BHV-a, ali zauzvrat traži širenje bruxelleske regije na rubne općine u kojima je frankofono stanovništvo već postalo većinsko, čime bi se glavni grad i teritorijalno spojio s južnom regijom Valonijom, u kojoj je službeni jezik francuski. (hina/metro-portal)