Autoindustriji ponestaju sirovine

Njemačka autoindustrija dospijeva pod sve veći pritisak zbog rata u Ukrajini. Nakon pandemije koronavirusa i njome izazvane krize s poluvodičima, sad pored dramatičnog rasta cijena nafte, plina i ugljena prijeti opasnost nedostatka, a onda i osjetnog rasta cijena drugih važnih sirovina.

Jedan glasnogovornik Volkswagena, najvećeg europskog proizvođača automobila, na upit DW-a u vezi s time nije se želio preciznije očitovati. U poruci poslanoj elektroničkom poštom kaže se samo: „Trenutno dobivamo brojne upite, iako je ili zato što je ta tema već neko vrijeme viralna. Ona je i jako volatilna. Imamo odgovore u krajnjem usklađivanju." A to pokazuje da je stanje ozbiljno.

„Ne bi se smjelo podcijeniti opasnost od nemogućnosti isporuke važnih sirovina za proizvođače automobila i njihove dobavljače", kaže u izjavi za DW stručnjak za autoindustriju Stefan Bratzel iz instituta Center of Automotive Management. „To u krajnjoj liniji dovodi do rasta cijena, do još dužeg čekanja na isporuku novih automobila i koči jačanje elektromobilnosti."

Neon za proizvodnju poluvodiča iz Ukrajine

Ukrajina je, primjerice, jedan od najvažnijih isporučitelja plemenitog plina neona, priopćio je Savez automobilske industrije VDA na upit DW-a. Zato bi rat u Ukrajini mogao imati posljedice za europsku proizvodnju poluvodiča. Stanje otežava činjenica da po cijelom svijetu već neko vrijeme u gotovo svim industrijskim granama nedostaje čipova. Za proizvodnju poluvodiča potrebni su laseri visoke energije za koje je, uz ostalo, potreban i neon.

„Sirovine će u budućnosti biti još važnije", kaže jedna glasnogovornica Saveza automobilske industrije VDA. Iz Rusije su dosad dobavljani, među ostalim, paladij i nikal.

Paladij i nikal za katalizatore i akumulatore

Paladij se koristi za katalizatore kod motora s unutarnjim izgaranjem. „Rusija je s udjelom na svjetskom tržištu od 38 posto drugi najveći isporučitelj paladija, nakon Južnoafričke Republike koja drži 39 posto svjetskog tržišta", kaže u izjavi za DW Michael Schmidt iz Njemačke agencije za sirovine DERA.

Cijena paladija je po navodima stručnjaka od 2015. jako porasla. U lipnju 2021. cijena je bila 2.900 američkih dolara za finu uncu (31,1 gram), ali je onda postupno pala na oko 1.800 američkih dolara. Od izbijanja rata u Ukrajini cijena ponovo raste i trenutno je 2.244 američka dolara za finu uncu (stanje 6. travnja). Da bi izostanak isporuka iz Rusije mogao biti nadoknađen iz drugih zemalja teško je zamisliti, kaže Schmidt. „Tržište paladija je već godinama u deficitu. To se neće promijeniti."

Potreba za paladijem u katalizatorima kod automobila s benzinskim motorima nije pala, za razliku od potrebe za platinom kod dizelskih automobila. Naprotiv. Dizelska vozila zamjenjuju vozila na benzinski ili hibridni pogon. Deficiti zbog sankcija protiv Rusije se kratkoročno nadoknađuju zalihama koje su u skladištima. „Ali, to ne može funkcionirati trajno. Proizvodnja u Južnoafričkoj Republici ne može kratkoročno i po volji biti povećana", kaže Schmidt.

Nikal dramatično poskupio

Još ekstremniji je razvitak cijene teškog metala nikla. Cijena je prije rata bila između 20 i 25 tisuća američkih dolara za tonu, a nakon ruskog napada na Ukrajinu skočila je na preko 100 tisuća američkih dolara. U međuvremenu je, istina, cijena nešto pala, trenutno je oko 34 tisuće dolara i analitičari procjenjuju da bi se oko tog iznosa mogla stabilizirati do sredine godine.

„Ruska Federacija je treći najveći proizvođač niklove rudače na svijetu", kaže Michael Szurlies iz Savezne ustanove za geološke znanosti i sirovine BGR u razgovoru za DW. „Mogući izostanak isporuka iz Rusije pogađa isključivo rafinerijski proizvod niklov metal. Kratkoročni izostanak isporuka je načelno teško nadoknaditi."

Nikal je potreban za legure, ali i za proizvodnju baterija s litijevim ionima. „A one imaju presudno značenje kod prelaska na elektromobilnost, pa shodno tomu očekujemo načelni rast potrebe za niklom", kaže glasnogovornica Saveza VDA.

Skuplji automobili, više ugljičnog dioksida

Ruske sankcije na nikal izazvale bi povećanje cijena električnih automobila, a time i usporile nastojanja zapadnih zemalja na smanjenju izlučivanja ugljičnog dioksida, upozorava konzultantska tvrtka GlobalData sa sjedištem u Londonu.

Argumentacija je jasna. Što sporiji je prelazak na elektromobilnost to duže ćemo biti ovisni o ruskoj nafti i plinu. „Sad je kritičan trenutak za uvođenje električnih automobila, jer industrijske nacije žele ubrzati proces dekarbonizacije", kaže analitičar iz GlobalData Daniel Clarke.

Dok se dvojica svađaju, treći se veseli - Kina

Proizvođači električnih automobila i baterija u Kini mogli bi profitirati od sankcija protiv Rusije tako što će se ponuditi kao kupci sirovina iz Rusije umjesto zapadnih klijenata - naravno uz niže cijene.

„Kina već ima jaku poziciju u lancu opskrbe metalima za proizvodnju baterija i time bi ojačala svoju poziciju na globalnom tržištu ako bi zbog sankcija mogla po nižoj cijeni kupovati ruski nikal", kaže Clarke.

Za zapadne proizvođače bi preostalo jedino jačanje poslovnih veza s drugim proizvođačima nikla, kao što su Indonezija i Filipini, dodaje analitičarka iz GlobalData Lil Read. Ali, iz toga nastaju drugi problemi. Zbog puno veće zemljopisne udaljenosti tih dviju zemalja porasla bi emisija ugljičnog dioksida kod transporta, a kod intenzivnijeg vađenja sirovina tamo bi se pojačali problemi za okoliš.

Osim toga povećala bi se ovisnost o Kini jer kineska poduzeća imaju ključnu ulogu u najvažnijim rudnicima nikla u tim zemljama.

Nužne nove tehnologije i partnerstva

Imajući to u vidu Read vjeruje da bi se nove tehnologije baterija mogle etablirati. „Tempo inovacija na području baterija je posljednjih desetljeća bio impresivan, ali inovacije ne dolaze preko noći. Polazimo od toga da će srednjoročno porasti popularnost i prihvatljivost baterija na litijeve ione i fosfat (LFP), koje ne sadrže ni nikal ni kobalt, ako ovaj sukob potraje."

Savez automobilske industrije VDA smatra da je kriza u Ukrajini osobito jasno pokazala da Njemačka i EU moraju smanjiti svoju ovisnost. Zato VDA zahtijeva da Njemačka i Europska unija razviju i pojačaju svoje mogućnosti vađenja sirovina, da osiguraju fer pristup sirovinama iz drugih zemalja sklapajući sporazume s tim zemljama te da pojačaju izgradnju i razvoj kružnoga gospodarstva. „Osim toga potrebna su partnerstva za energente i sirovine, tržišta na tim područjima se dijele uglavnom bez Njemačke", naglašava VDA.