Apokaliptični ciklus Mladena Žunjića

Već neko vrijeme u opusu slikara Mladena Žunjića povremeno se uočavaju vrlo uzbrkani, uznemirujući motivi, silne količine oslobođene energije koja se slobodno nezaustavljivom brzinom širi u svim pravcima.

Tako je i posljednji ciklus slika na uobičajeno velikom formatu posvetio, slučajno, apokalptičnim događanjima koja prate čovjeka od njegova postanka, kroz zapamćenu, zapisanu povijest.

Žunjić je i inače sklon bilježenju i suočavanju s gledateljem energetskih naboja, koji uvijek, doista uvijek izviru iz slike i slijevaju se u okolni volumen.

Naravno i kolor je osobit, istaknut, niz dominantnih boja susreće se i kovitla u prostoru ostavljajući jake kolorističke tragove.

Svijet u promjeni, čovjek u mijeni, iznada, nepovratno, stari se svijet odjednom gubi i nestaje u procijepu novoga vremena.

Oslobođena energija stvara nove oblike, novi život kola.

Žunjić ističe u prvi plan eksploziju boja, njezine erupcije, čudesno nezadržive i neodgodive pojavnosti u suvremenom svijetu na koje čovjek nije uvijek spreman i često ostaje bez odgovora, iznenađen i bez riječi dok prasak i buka traje ispod obojanog neba.