Antologijsko objašnjenje poskupljenja goriva

Uz već 'staru' vijest o poskupljenju goriva od oko pola kune po litri, iz Ine je stiglo i uobičajeno pojašnjenje novog udara na džepove građana, koje će se, sudeći prema najavama prijevoznika, odraziti i na drugim mjestima.

U svom već standardnom priopćenju koje ide uz poskupljenje Ina navodi kako cijene korigira prema Pravilniku o utvrđivanju cijena naftnih derivata izdanom od strane Ministarstva gospodarstva, rada i poduzetništva. Pravilnik sadrži formulu koja se bazira na prosječnoj cijeni derivata na mediteranskom tržištu u posljednja dva tjedna, a vezana je i uz tečajni odnos kune i dolara.

Izjavama tipa 'cijene diktira tržište, a ne Ina' i sličnima, iz državne naftne kompanije rješavaju svaki problem koji nastaje ovakvim skokovima cijena naftnih derivata.

No, zanimljivo je primijetiti kako su se cijene nafte na svjetskim tržištima spustile ispod 66 dolara za barel, što je najniža cijena u zadnja dva tjedna. Još je zanimljivije kako se cijena nafte u petak spustila za 4,3 posto što je bio najveći pad od 29. srpnja.

Iz toga se prilično lako može zaključiti što to 'tržište' poručuje, a uz još malo truda nije teško zaključiti niti kako Ina, kao većinom preprodavač, a samo u maloj mjeri proizvođač, tu poruku tumači. Kroz profit, naravno. Kupi jeftino, prodaj skupo, san svakog trgovca, od štanda do korporacije. Zašto bi to ikoga čudilo?

Ono što može čuditi je da se poslovni potezi iz 'ozbiljnih' tvrtki Ininog kalibra, tumače toliko neozbiljno. Kao da se uz izjavu 'cijene kontrolira tržište a ne Ina', ne valja zapitati - a tko kontrolira (domaće) tržište?

Na kraju u cijelu priču ulazi i Vlada koja je danas održala sastanak s predstavnicima Ine, a na kojem je premijerka Jadranka Kosor od tvrtke zatražila da "prilikom određivanja cijene goriva informiraju Vladu te da pokažu veću socijalnu osjetljivost uvažavajući tržišne okolnosti."

Lijepa želja, ali to je sve što će i ostati jer, ma što u Vladi koja podiže PDV na račun trgovačkih profita u državi koja ništa ne proizvodi, misle da znaju o ekonomiji, jedna njihova molba ne može i po svoj prilici niti neće promijeniti ideje 'slobodnog' tržišta kojem toliko stremimo, a od kojeg u isto vrijeme toliko strepimo.