Američka (uzaludna) borba protiv opijata

Kao i mnogo toga drugog, ovaj američki predsjednik je uvjeren i da se ovaj golemi problem može riješiti potpisom i velikim riječima: „Mi možemo biti naraštaj koji će okončati epidemiju opijata", izjavio je Donald Trump. Godine 2015. je u SAD-u od narkotika umrlo 52.404 osoba, preko trideset tisuća njih su bili žrtva opijata. Usporedbe radi: iste godine je u Njemačkoj umrlo 1.226 osoba od narkotika. U SAD je samo četiri puta više stanovnika - i više od četrdeset puta više žrtava. Tamo od narkotika umire više ljudi nego u prometnim nesrećama, samoubojstvima i ubojstvima zajedno.

Ovisnost nipošto ne mora početi u mračnim uglovima s paketićem ilegalno kupljenim od dealera. Nerijetko počinje u lijepo uređenim ordinacijama liječnika iz banalnog razloga. To najbolje zna Toni Torsch iz Baltimorea koja nikad neće zaboraviti dan kad je došla u bolnicu posjetiti sina i kad su je umjesto toga uputili u prostoriju na čijim je vratima pisalo „Molimo tišinu - soba za obitelj".

„Uzmi da te ne boli"

„Nisam nipošto htjela uopće ući tamo jer sam odmah znala što to znači", kaže nam. I imala je pravo: tog žalosnog 3. prosinca 2010. su joj liječnici rekli kako je njen sin Daniel preminuo zbog prevelike doze heroina. Bile su mu 24 godine i već je sedam godina bio ovisan o opijatima. Počelo je povredom na igralištu dok je igrao football i liječnik mu je dao Oxycodon da ublaži bolove. To je trebao uzimati mjesec dana, ali nije prestao sve do smrti.

Jer taj analgetik na bazi opijata ne samo da ublažava bol, nego djeluje euforično i od toga se brzo postaje ovisan. Mjesec dana je prošlo, ali Daniel Torsch već onda više nije mogao bez „svoje pilule". Bez recepta ih je kupovao na ulici ili u školi, a kasnije je prešao na heroin. To je bilo jeftinije i bilo ga je lakše nabaviti.

„Strašno se sramio zbog toga", kaže nam majka. „Nije htio da to netko sazna." Godinama je uvijek iznova pokušavao „ostati čist", ali se nikad nije oslobodio te „zvijeri", kako kaže Danielova majka.

Sličnih priča ima u SAD čitavo mnoštvo. Opijati razaraju obitelji u čitavoj zemlji i zapravo je teško utvrditi točne brojke: ima stručnjaka koji smatraju da je čak oko dva milijuna osoba u Americi ovisno o opijatima i da nema tek 30, nego barem 50 tisuća mrtvih godišnje samo od te vrste narkotika. Tu nije samo Oxycodon, nego i na primjer mnogo gori Fentanyl kojeg bi trebali uzimati zapravo samo smrtno bolesni kojima ionako nema spasa. Ali na neki način dođu u ruke i pacijentima zbog banalnih povreda - a onda ga uzimaju i nakon toga.

Što uopće može Služba za katastrofe?

Odluka američkog predsjednika Trumpa o proglašenju „izvanrednog stanja" u zdravstvu zbog opijata omogućava svim saveznim državama da stupe u kontakt sa Saveznom službom upravljanja u slučaju katastrofe (Federal Emergency Management Agency , FEMA) i od nje dobiju pomoć. Ali američkom predsjedniku je sve to mnogo lakše reći nego što tu itko nešto može učiniti. Sama FEMA je koncipirana za klasičan slučaj prirodnih katastrofa i već je iscrpljena hurikanima i pošastima pri kojima nije uspjela  pomoći svima kojima je trebala pomoći. Kada je riječ o narkomanima, odakle im novac još i za njih? Utoliko je i demokratska članica kongresa Nancy Pelosi prilično točno komentirala to Trumpovo izvanredno stanje kako su to „riječi bez novca".

A onda je tu i drugo, mnogo veće pitanje: što da učini i FEMA i bilo tko drugi? To najbolje zna majka čiji je sin umro od opijata. Još od njegove smrti se zalaže da se u njenom gradu i saveznoj državi barem omogući „legalno" konzumiranje narkotika. „Mora se nešto dogoditi", kaže nam Toni Torsch. „Ne želim više ostaviti ljudima jedinu mogućnost da odu u heroin. Želim da spašavamo živote."

Takvih legalnih mjesta za konzumaciju ima po Europi,  time eksperimentiraju i u Kanadi. U SAD se još uvijek diže pobuna već protiv ideje da se tako nešto otvori: kako se može narkomanima pomoći da im se legalno da narkotik, pita udruga koja se naziva I-27. Odgovor stiže iz Kanade: točno, to zvuči kao besmislica, ali na tim mjestima se i ovisnicima osigurava liječnička pomoć. U Safe Injection Clinic u Vancouveru je od 2003. izdano 3,6 milijuna injekcija i u tim godinama je također bilo oko 6000 slučajeva prekoračenja doze. Ali niti jedna jedina osoba nije tamo preminula.

To je „idiotizam"

Proučavajući ta kanadska iskustva su i dvije američke studije znanstvenika s istočne obale došle do zaključka i da to donosi i golemu financijsku uštedu. Već i direktna ušteda se mjeri u milijunima dolara: ne treba slati hitnu pomoć, takvi pacijenti se ne moraju tretirati na odjelima za intenzivnu njegu makar jedva da ima nade u oporavak. Indirektna financijska korist je još kud i kamo veća: ako to nije slučaj kao kod Daniela Torscha kada je njegova obitelj znala za njegovu nevolju, u pravilu je takvim osobama jedini izlaz u kriminalu - sa svim troškovima koji su pak povezani sa održavanjem reda.

I na koncu, takva mjesta za nekažnjeno zadovoljavanje njihove ovisnosti su i mjesta gdje ih se može naći i možda ih ipak navesti na neku terapiju odvikavanja. „To nije čarobno sredstvo. Ali to je neko mjesto, još jedna prilika za ljude sa tom bolešću", kaže nam majka umrlog Daniela.

Ali u Americi je to još uvijek hereza i to pogotovo kod Trumpovih republikanaca. Toni Torsch je uspjela pitanje takvog legalnog, liječnički nadziranog uzimanja opijata pretvoriti i u političko pitanje tako da je početkom godine jedan zastupnik u njenoj saveznoj državi Maryland predložio zakon kojima bi se legalizirala takva mjesta uzimanja narkotika. Ne samo da je prijedlog odbijen, nego je i guverner te države Larry Hogan taj prijedlog nazvao „potpunom ludošću" i „idiotizmom". Hogan je naravno član Trumpovih republikanaca.

Kako dakle Trump čak i svojim „izvanrednim stanjem" želi pomoći tim nesretnicima? To na žalost ne stane u 120 znakova Twittera. Ipak, to izvanredno stanje, kako se čulo u Bijeloj kući, će trajati 90 dana. Nakon toga se može produžiti.