97% mladih Amerikanaca igra video igre

Prema istraživanju projekta Pew Internet & American Life koje prenosi CNN gotovo svi mlađi Amerikanci u dobi od 12 do 17 godina igraju video igre. Gotovo 2/3 njih izjavilo je da se na taj način neposredno druže s rodbinom i prijateljima, dok ih 1/4 tako komunicira s prijateljima putem interneta.

"To pokazuje da su ljubitelji video igara društvene osobe" kaže Amanda Lenhart, sudionica projekta zadužena za izvještavanje o rezultatima istraživanja. "Oni komuniciraju koliko i njihovi vršnjaci, neposredno licem-u-lice i putem e-maila" dodala je.

Istraživanje u trajanju od 4 mjeseca provedeno na 1.102 mladih i njihovim roditeljima između ostalog otkrilo je da:

- 97% mladih igra video igre, od toga 99% dječaka i 94% djevojčica uz male razlike u postocima ovisno o rasnim i etničkim grupama te prihodu kućanstva (7% izjavilo je da ne posjeduje računalo, ali posjeduje neku igraču konzolu)

- igraju često  (polovica je izjavila da su igrali neku igru dan prije ili na dan istraživanja)

- izbor igara široko varira kao i npr. izbor glazbe ili TV emisija koje vole. 80% igra pet različitih žanrova igara – utrke, puzzle, sportske igre, akcijske igre itd. a najčešće spominjani naslovi su "Guitar Hero", "Halo 3", "Madden NFL", pasijans i "Dance Dance Revolution"

- mladi uobičajeno imaju mogućnost nabavljati i igrati igre namijenjene odraslima. 3/4 roditelja izjavilo je da 'uvijek' ili 'ponekad' provjerava oznake upozorenja o dobnim skupinama na igrama, a usprkos tome polovica ispitanih dječaka i 14% djevojčica kao omiljenu igru navela je jednu od "zabranjenih" za svoju dobnu skupinu

Istraživači su unatoč dobivenim rezultatima izjavili kako ne žele prikazivati igre kao dobre ili loše, te naveli primjer igre s nasilnim sadržajem "Halo" u kojoj se "nudi nadprosječno puno mogućnosti za međusobnu pomoć između igrača" kako kaže Joseph Kahne, koautor istraživanja i dekan Mills Collegea u Kaliforniji. On je promatrao utjecaj igara na socijalizaciju u rasponu od političke do humanitarne angažiranosti te izjavio kako i oni koji provedu najviše vremena igrajući vjerojatno neće biti ništa manje uključeni u socijalna odnosno građanska zbivanja svoje zajednice. Potvrđeno je da oni koji igraju igre s nekime (licem-u-lice) češće izjavljuju kako su uključeni u zbivanja u zajednici.

Antropologinja Mimi Ito sa Sveučilišta Južne Kalifornije koja proučava korištenje novih medija kaže kako je potrebno još mnogo različitih istraživanja da bi se objasnili fenomeni vezani uz utjecaj video igara, osobito prijateljske veze koje uspostavljaju igrači i njihov sociološki angažman. "Igranje je razlog za druženje i nalaženje – ali oni vjerojatno misle na nešto drugo" kaže Ito koja zbog tih i drugih razloga upozorava roditelje na negativne stereotipe o video igrama naglašavajući da je način na koji mladi igraju jednako bitan kao i što igraju.

Tim zaključkom se vodi i profesor tehnologije zabave Jesse Schell s fakulteta Carnegie Mellon koji se nada da će ovo istraživanje potaknuti roditelje da više nauče o igrama kojima se zabavljaju njihova djeca. "Kada bi više roditelja pokušalo igrati iste igre koje igraju njihova djeca, ili bolje, kada bi ih igrali zajedno i jedni i drugi bi od toga imali koristi" kaže profesor koji predaje dizajn video igara.

Približno trećina ispitanih roditelja, od kojih je većina mlađa od 40 godina te su i sami kao djeca bili u mogućnosti igrati video igre, izjavila je da povremeno ili uvijek igraju s djecom. Jedna od njih potvrdila je da je kao dijete bila obožavateljica igre "Pac-Man" te da sada ima četverogodišnjeg sina s kojim igra igre, ali samo one koje zahtijevaju fizičku aktivnost ili imaju edukacijsku komponentu jer kako kaže "ne želi da joj djeca postanu lijena i pretila. (METRO PORTAL)