Žene su (i dalje) jeftina radna snaga

Ovogodišnji Equal pay day u Njemačkoj je dočekan viješću o doista sićušnom uspjehu: u prosjeku, 2014. su žene su imale za 22% manje prihode od muškaraca, a 2015. je ta razlika "pala" na još uvijek zastrašujućih 21%.

Razlog za manju razliku je zapravo još i gori nego sama nepravda u prihodima između žena i muškaraca: uvođenje minimalne nadnice u Njemačkoj. Drugim riječima, ima toliko žena koje u ovoj zemlji rade najlošije i najslabije plaćene poslove da je to značajno utjecalo na prosjek prihoda čitave ženske populacije Savezne Republike Njemačke.

Utoliko ima dovoljno razloga da i ovog dana sindikati i udruge za prava žena organiziraju prosvjede diljem Njemačke za jednake prihode muškaraca i žena. Ali problem jest što za tu razliku u prihodima ima i objektivnih - bolje rečeno; razloga koji se barem čine objektivnima.

Nekad je razlog za razliku u prihodima bio i obrazovanje: bilo je "normalno" da dječaci idu u školu, a djevojčice ostanu "pomagati kod kuće" do udaje - često i nakon toga. To definitivno više nije razlog i po školskoj spremi se jedva može opravdati ovako golema razlika u prihodima muškaraca i žena.

"Manje vrijedni" poslovi

Ali problem jest što je upravo iz tog doba još uvijek veoma živa predrasuda o "vrijednim" i "manje vrijednim" poslovima. Kuhati, spremati, njegovati, odgajati djecu - to su poslovi koje se i u društvu manje vrednuje i shodno tome gdje su i plaće niže. A upravo su to zanimanja koje žene izabiru mnogo češće nego muškarci.

Čak i u pojedinim zvanjima se može primijetiti polarizacija po spolovima i muškarci se tu redovito guraju u "bolje" - u svakom slučaju, često bolje plaćene sektore. Kod liječnika, za liječnicu će prije biti "normalno" da bude pedijatrica ili dermatolog nego neurokirurg ili kardiolog. U tvornici će u pravilu muškarac biti šef prodaje ili projektantskog ureda, žena se u najboljem slučaju može baviti kadrovskim odjelom ili odnosima s javnošću.

Drugi "objektivni" razlog prosječno manjih prihoda jest i još uvijek veoma raširena pojava da čak i tamo gdje su praktično samo djelatnice, šef će biti - muškarac. Tu ne pomažu mnogo niti zakonske inicijative o većem broju žena u upravama poduzeća, a iz privrede se često čuje i opravdanje kako se žene rjeđe i javljaju na natječaje za rukovodeće položaje. Definitivno ima nešto u tome da su se žene i "navikle raditi za ništa". Tako i ne teže ulozi "vođe čopora" što je onda obično rezervirano za "mužjake". Dodatni problem jest i što taj nedostatak samopouzdanja onda i kod žena i kod pregovora kod zapošljavanja često vodi i skromnijim zahtjevima za plaćom.

Proći će desetljeća...

Utoliko neki stručnjaci (i još važnije: stručnjakinje) i zahtjeve sindikata i aktivistica za zakonskom odredbom o jednakim plaćama za muškarce i žene smatraju tek stvaranjem još jednog papirnatog dinosaurusa koji neće ništa promijeniti. On može tek jamčiti da muškarac i žena u istom poduzeću na istom radnom mjestu primaju istu plaću i već sad je rijetkost da je drugačije.

Mnogo je važnije da žene hrabro krenu u zanimanja koje se smatraju "muškima" i u poslove gdje se doista skupo plaća znanje i umijeće. Važno je i da shvate kako nipošto nisu lošije od kolega i da i one veoma lako mogu biti šef (šefice). Ali čak i ako se to dogodi, još će veoma dugo potrajati dok se ova razlika od 21% u prihodima značajno smanji.

Naime, problem je dugoročan: tek razmjerno nedavno je ženama osigurano da i u porodiljnom dopustu poslodavac i dalje skrbi za njenu mirovinu, a mnogo je češće i da žene pristanu raditi pola radnog vremena kako bi se brinule za djecu jer i zarađuju manje u obitelji. Manje staža i manje plaće vode upravo drastičnim razlikama u mirovinama između muškaraca i žena - to lako može biti tek trećina onoga što prima muškarac. Nije rijetkost da to onda u starosti nije dovoljno niti za najosnovnije: 2014. je 314 tisuća umirovljenica moralo tražiti još i socijalnu pomoć kako bi "vezale kraj s krajem", takvih muških umirovljenika je bilo nekih 200 tisuća. Dok se to ne promjeni, proći će još desetljeća.

U svim tim nepravdama jedina utjeha ljepšem spolu može biti - one će to doživjeti prije nego muškarci. Jer žene i žive duže, a mirovinu primaju u prosjeku pet godina duže.