Završio treći Zagrebi! festival
Dvodnevna događanja u rasponu od boks meča za mjesto ministra kulture do koncerta D.A.F. privukla su brojnu publikuu
Emotivni koncert grupe D.A.F. pred krcatom Močvarom zatvorio je sinoć treći Zagrebi!. Ovaj prema njihovim riječima najbolji koncert u zadnjih 10 godina, bio je njihov prvi nastup ikad u Zagrebu, a nakon 30 godina u regiji, na turneji u sklopu koje već gotovo dvije godine putuju Europom.
Preko sat vremena energične plesne elektronske glazbe, otvoreno pjesmom Verschwende deine Jugend, ispunilo je očekivanja više od 700 obožavatelja ovog kultnog benda iz 80-ih, kumova techna i kasnije toliko kopiranog zvuka sintisajzera i bubnja. Publika, među kojom i oni koji se u vrijeme njihove najveće slave nisu ni rodili, najbolje je odreagirala na pjesmu Der Mussolini, ali i na pjesme s posljednjeg albuma iz 2003. Osim najvećih hitova Der Sheriff, Sato-Sato, Kebabträume i Der Mussolini, izveli su i novi singl novog DAF zvuka za 2010. - 'Du bist DAF' ('Ti si DAF'), koji se u limitiranom signiranom izdanju prodaje samo na koncertima.
Ranije popodne na okruglom stolu 'Rock i politika', Gabriel Lopez Delgado i Robert Görl prisjećali su se vremena kada su se upoznali u kultnoj diseldorfskoj punk diskoteci, i iste večeri osnovali D.A.F. Od samog su početka znali da rade nešto važno, nešto što je dugoročno obilježeti elektroničku glazbu. U kožnim i sjajnim kostimima, kupljenim u sex shopovima gdje su tada jedino bili dostupni, hodali bi po gradu, a ljudi bi ih zbog odjeće pratili u čudu. Isto se dogodilo i s glazbom.
Ne priznajući ikakve korijene, tradiciju niti norme, željeli su napraviti novi stil, glazbu oslobođenu od uobičajene forme izmjene versova i refrena, kontinuiranu gradirajuću glazbenu liniju bez trikova popa. Iz tog iskustva, poručili su da pravila treba kršiti, a prije svega ona vlastita, i to ne samo u umjetnosti. Od vremena kada je njihov megahit Mussolini u nekim dijelovima Njemačke zabranjivan, a koncerti masovno okupljali publiku koja ih je pratila virkajući preko berlinskog zida, nije se promijenilo, kažu, ništa. No pritisci, zabrane, cenzura i represija ionako dobro djeluju na bujanje kulturnog stvaralaštva. Borbu protiv američkog imperijalizma, koju su prvotno izražavali odbijajući pjevati na engleskom jeziku, i danas nastavljaju, ogorčeni dolarskom politikom. Da im je glazba politizirana, za DAF se razumije samo po sebi, budući da svaki dio života ima politički aspekt, kao i seksualni, društveni i drugi. A u izražavanju svojih stavova nikad se nisu trudili biti subverzivni, to je ono što jesu i kako razmišljaju.
Ranije istog dana, projekcija dvaju dokumentaraca - 'Jeste li se ikad zapitali kako živite?' Zrinke Matijević Veličan o zajedničkom kućanstvu 12 stanara kuće na Bukovcu i 'U tranziciji 1.0', uvela je u okrugli stol 'S margine u opću kulturu: tranzicijski pokret' u maloj dvorani Jedinstva. Socijalni poduzetnik Nenad Maljković odmah je na početku razjasnio da se ova tranzicija odnosi na prijelaz s neodrživog načina življenja, s ogromnim utrošcima, na održivi, društveno i ekološki bolji način života u samodostatnim zajednicama, koji razvija otpornost na krizu. Rasprava u kojoj su sudjelovali i stanari s Bukovca vodila se oko modela života u namjernim zajednicama i širenja takvih zajednica u Hrvatskoj.
U razgovoru i prezentaciji 'Čemu služi umjetnička aktivnost u urbanoj sredini' nizozemski umjetnik Jonas Staal predstavio je neke od svojih politički angažiranih radova, objasnio svoje motive i ciljeve, kao i opisao svoje iskustvo osobne tužbe koju je 'zaradio' svojom politiziranom umjetnošću, a koja je odbačena tek na Vrhovnom sudu. Govorio je i o aktuanoj instalaciji u petak postavljenoj na uglu Varšavske i Gundulićeve ulice, koju je unatoč neosnovanoj policijskoj intervenciji i na čuđenje prolaznika ponovio i sinoć. U za Zagrebi! posebno osmišljenoj instalaciji 'Reflektor' dugim usmjerenim svjetlom reflektora i prošle je večeri ispraćao svakog prolaznika ove 'od nataloženih zbivanja društveno i politički otežale lokacije', promatrajući reakcije onih pod reflektorom.
Svoj performans 'Nije zlato sve što sija' jučer je ponovio i Marko Marković. Još jednom se postavio na zlatni stup srama i pročitao za njega sramotni Program Vlade RH za mandat 2009.-2011.
U filmskom programu u suradnji s Dokukinom, jučer je prikazan je hrvatski dokumentarac 'TDZ - Za uspomenu i dugo sjećanje' o okupaciji zagrebačkog pogona Tvornice duhana Zagreb, rijetkog primjera direktne reakcije radništva na privatizaciju, i američko-hrvatski film 'Bastardi utopije' o tri hrvatska aktivista koji se, sukobljavajući se s policijom i zauzimajući stare tvornice, bore za svoja uvjerenja. Repriziran je i švedsko-danski dokumentarac Banane!*.
Treći Zagrebi!, kroz izvođački, glazbeni, filmski te performansa, instalacija, urbanih akcija i predavanja, bavio se odnosom pojedinca i države, odnosno njenih instutucija. Pokazali smo da postoje pojedinci i projekti koji za svoje ideje mogu ostvariti prostor na tržištu, ne mijenjajući početnu misao i ne prezajući pred snagom sistema. Kultura je pod kožom, zagrebite!
Novi komentar