Zašto toliko ne volimo promjene?

Promjene su jedna od onih riječi koje su svima u ustima, glasno ih se reklamira i zalaže za njih, no kad treba nešto napraviti po tom pitanju - ništa, još i manje od toga.

Dake, to je zapravo čest oblik kognitivne pristranosti, nesvjesni proces koji uključuje utapanje u sustav vjerovanja, čak i kad nam se ponudi efikasnije rješenje.

Kakvu razliku ima ako koristite stari pristup za rješavanje problema, sve dok on djeluje? Znanstvenici kažu da je problem što stari načini ne funkcioniraju uvijek najbolje, jer držanje za ono što već znamo da je istina, onoga što je poznato i ugrađeno u naša sjećanja, može ponekad rezultirati pristranom, iskrivljenom ili iracionalnom odlukom.

Možete se zapitati i zašto bi to bio problem?

Majmuni su, s druge strane, mnogo otvoreniji za prelazak na učinkovitije strategije za postizanje svojih ciljeva, nadmašujući ljude kada su u pitanju testovi kognitivne fleksibilnosti.

Često postoji dobar razlog da se držimo isprobanog i istinitog. I dok je noviji ili alternativni pristup problemu možda učinkovitiji, za pojedinca učenje i korištenje tog pristupa možda neće biti.

Možda ne prihvaćamo da stara pravila više ne pružaju najbolje rješenje ili da bi nova strategija mogla bolje funkcionirati. Znamo da postoji više načina da se postigne cilj i odlučimo koristiti onaj koji nam je najpoznatiji i najudobniji, bez obzira na njegovu učinkovitost.

Je li važno mijenjati navike u našim životima? Prema tim istraživačima ako ne razmišljamo "izvan okvira" i ne tražimo nove pristupe to nas može sprječavati da napravimo najbolje odluke u mnogim područjima našeg života, poput promjenama kod zdravlja i financijama.