Zašto su ženski serijski ubojice tako rijetka pojava

Jučerašnja pucnjava u zgradi YouTubea u San Brunu u Kaliforniji, koja je rezultirala s 4 četiri žrtve žurno prevezene u bolnicu i samoubojstvom napadača, nažalost ne bi bila tako iznenađujuća pojava s obzirom na to što je sve posljednjih mjeseci događa u SAD-u, da napadač nije bila žena.

Taj događaj stručnjake je potaknuo da pokrenu raspravu o činjenici da su serijski i masovni ubojice obično muškarci.

„Ženski masovni ubojice toliko su rijetka pojava da taj fenomen uopće nije bio istražen", govori James Garbarino, psiholog s jednog sveučilišta u Kaliforniji.

Žene su općenito manje sklone ubijanju od muškaraca, a u SAD-u počine svega 10% do 13% ubojstava i puno rjeđe odabiru vatreno oružje (u samo 8% slučajeva). Pucnjava u prostoriji punoj preplašenih ljudi vrlo je sadistički zločin, a takav se način ubijanja obično viđa isključivo kod muškaraca.

Većina muškaraca, naravno, ne ubija, a među onima koji to čine, motivi su različiti i svaki je slučaj poseban. No nešto u povezanosti između muške biologije i društvene okoline muškarce čine podložnijim nasilju, i to u svakoj kulturi u svijetu.

Najjednostavnije objašnjenje za to je evolucija: muškarci su stoljećima, tijekom ljudskog razvoja, bivali nagrađivani za agresiju. Tendencija prema nasilju vidljiva je i kod čimpanza. Kod muškaraca, slično kao i kod tih primata, nasilje im može priskrbiti status, a nemogućnost stjecanja statusa u oba slučaja znači manjak prilika za razmnožavanje.

Osim toga, kod mnogih osoba koje su pribjegle masovnoj pucnjavi zamijećen je problem seksualne frustracije. Mnogi od njih iza sebe ostavili su pisane tragove u kojima jasno iskazuju svoju mržnju prema ženama i problematične odnose sa ženama u svojoj okolini. Kod tog malog broja žena koje su pribjegle ovakvoj vrsti nasilja, nije se nailazilo na seksualnu frustraciju.

Sličan razlog stoji i iza pucnjava u američkim školama. Napadači su obično usamljeni muškarci koji se teško uklapaju u društvo i često su ponižavani. Zato napadima i ubojstvima nastoje dokazati svoju „snagu" i „važnost". Žene se pribježu tako društveno opasnim načinima dokazivanja. One će odabrati samoozljeđivanje ili širenje tračeva.