Zašto se čeka arbitraža o Prevlaci?

Europska komisija je u Strategiji proširenja prošle godine upozorila zemlje kandidate sa zapadnog Balkana da ako misle jednog dana ući u Europsku uniju, osim završetka „domaćih zadaća" na unutarnjem planu, moraju riješiti i granične sporove sa susjednim državama. Jedan takav spor između Crne Gore i Hrvatske oko razgraničenja na ulazu u Boku kotorsku, kod poluotoka Prevlake, star je već gotovo dva desetljeća i nema naznaka da bi mogao uskoro biti riješen.

Dvije zemlje su, istina, sklopile Privremeni sporazum 2002. godine. Hrvatskoj je pripao kopneni dio Prevlake odnosno rt Oštro i uzak pojas mora uz Prevlaku a Crnoj Gori ostali dio ulaza u Boku kotorsku.

Branko Lukovac, nekadašnji ministar vanjskih poslova Crne Gore, za vrijeme čijeg mandata je i dogovoren privremeni režim na Prevlaci, prisjeća se za DW da su se obje strane tada odrekle maksimalističkih zahtjeva, kako bi sporazum bio usvojen.

„Crna Gora je prihvatila mišljenje Badinterove komisije po kojem su nekadašnje međurepubličke granice u bivšoj Jugoslaviji postale nove međudržavne granice pa je Prevlaka pripala Hrvatskoj. Hrvatska je, sa svoje strane, popustila i nije tražila da morska granica ide sredinom ulaza u Boku kotorsku, kako je pravilo po Konvenciji Ujedinjenih naroda o pravu mora i ostao joj je uzan pojas mora uz Prevlaku od nekoliko stotina metara", kaže Lukovac.

Pregovori o konačnom rješenju spora u slijepoj ulici?

Sporazum od 2002. godine dobro funkcionira i nije bilo incidenata. U međuvremenu su počeli pregovori o konačnom rješenju spora ali su oni obavijeni velom tajne. Formirana je i međudržavna komisija Crne Gore i Hrvatske ali se ona, kako saznaje DW, već 4 godine ne sastaje. 

To su nam potvrdili i iz hrvatskog Ministarstva vanjskih poslova gdje kažu da je jedino stvarno otvoreno pitanje samo ono o razgraničenju na moru.

„Hrvatska i Crna Gora još nisu usuglasile način kako doći do konačnog razgraničenja. Taj zadatak povjeren je međudržavnoj komisiji za rješavanje otvorenog graničnog pitanja, koja je posljednji sastanak održala 2015. kada se razgovaralo i o mogućnosti da o sporu odluči Međunarodni sud", priopćeno je za DW iz hrvatskog ministarstva.

Iz crnogorskog ministarstva vanjskih poslova su odgovorili vrlo šturo, baš u diplomatskom maniru, iako su im poslana konkretna pitanja.

„Crna Gora koristi sve diplomatske mehanizme, kako na razini Ministarstva vanjskih poslova, tako i na najvišoj državnoj razini, i ima permanentnu komunikaciju sa Hrvatskom u odnosu na ovo i sva druga bilateralna pitanja. Vlada planira da kroz novu strategiju upravljanja granicama definira i ovo pitanje i formira novo međuresorno povjerenstvo koja će sagledati kako politički, tako i pravno-tehnički ugao ovih odnosa, te predložiti rješenja koja će ići u pravcu dugoročnog rješavanja ovog pitanja", bilo je sve što su rekli iz crnogorskog ministarstva.

Njihove kolege iz Hrvatske ipak ne gube nadu.

„Iako još nema konačnog dogovora o granici, Hrvatska smatra da bilateralne pregovore treba nastaviti te da još ima prostora i vremena za postizanje sporazuma o razgraničenju. Ako to ipak ne bude moguće, države bi se trebale vratiti ideji obraćanja nekom stalnom međunarodnom pravosudnom tijelu, kao što je Međunarodni sud".

Crnoj Gori se ne žuri a možda bi trebalo?

S obzirom da je Hrvatska odavno u Europskoj uniji, očito je da joj se ne žuri riješiti ovo pitanje. Lukovac smatra da će Hrvatska insistirati da morska granica ide sredinom Boke kotorske. Ipak, to ne odgovara Crnoj Gori jer je, po privremenom režimu, Boka kotorska unutarnji a ovako bi postao međunarodni zaljev.

„Brojni krugovi u Hrvatskoj smatraju da bi trebalo insistirati na takvom konačnom razgraničenju. S druge strane, i mnogi u Crnoj Gori smatraju da nije trebalo predati Prevlaku Hrvatskoj već se i dalje boriti za nju. Moje mišljenje je da bi ovo privremeno rješenje trebalo biti i konačno jer to odgovara Crnoj Gori a Hrvatskoj opet ostaje cijela Prevlaka kao i uzak pojas mora uz nju", smatra Lukovac.

Crna Gora bi u perspektivi mogla postati članica Europske unije 2025. godine ali je EU u Strategiji proširenja jasno naznačila da „neće uvoziti bilateralne sporove". Ipak, Lukovac vjeruje da ovaj stav ne bi trebao važiti i za Crnu Goru.

„Naime, ovdje imamo sporazum, istina privremeni, ali sporazum koji dobro funkcionira već 17 godina što nismo imali kada je u pitanju spor Hrvatske sa Slovenijom o Piranskom zaljevu. Zato sam uvjeren da pitanje Prevlake neće biti točka zbog koje bi EU blokirala prijem Crne Gore, kada se za to ispune svi ostali uvjeti", kaže Lukovac.

Zašto se čeka na međunarodnu arbitražu?

EU je u Strategiji proširenja pozvala zemlje regije da što prije riješe sporove. „U slučajevima gdje granični sporovi ne budu riješeni, strane ih moraju bezuvjetno predati konačnoj arbitraži ili Međunarodnom sudu pravde u Hagu prije zaključenja pristupnih pregovora. Odluka mora biti obvezujuća i konačna i strane je moraju u potpunosti poštivati", navodi se u dokumentu. Zato se postavlja logično pitanje zašto Crna Gora, ako želi što prije u EU, ne insistira da se što prije krene i u međunarodnu arbitražu o Prevlaci?

I Lukovac smatra da je prilično izvjesno da će se ići na arbitražu pred Međunarodnim sudom pravde u Hagu.

„Međunarodnom sudu pravde bit će potrebno nekoliko godina da riješi ovaj spor. Zato bi možda bilo bolje da se što prije ide na međunarodnu arbitražu a najvažnije je da se i Crna Gora i Hrvatska obavežu da će poštovati konačnu odluku suda, kakva god bila", poručuje Lukovac.

U teoriji, prijem Crne Gore u EU može zaustaviti i sama Hrvatska, ako bude nezadovoljna rješavanjem ovog pitanja. Iz Zagreba su, ipak, u više navrata poručivali da se to neće desiti. Isto vjeruje i Lukovac.

„Odnosi Crne Gore i Hrvatske se dobro razvijaju već godinama. Crna Gora je izrazila žaljenje zbog napada na Dubrovnik 1991. godine, i uvjeren sam da Hrvatska neće postaviti pitanje razgraničenja kod Prevlake kao uvjet zbog kog bi blokirala prijem Crne Gore u EU. To ne bi trebala biti prepreka za Crnu Goru jer svakako ima još puno „domaćih zadaća" prije ulaska u EU ali svakako bi bilo dobrodošlo ako bi Hrvatska i Crna Gora ovo pitanje riješile prije prijema", zaključio je Lukovac.