Zašto je optimizam je najgora stvar koja vam se može dogoditi

Ukoliko ste jedni od onih ljudi koji u svemu uvijek vide svjetlo na kraju tunela, budite oprezni - to bi svjetlo mogao biti nadolazeći vlak, tvrde britanski znanstvenici.

Upravo je to rezultat studije objavljene u časopisu Nature Neuroscience koja zaključuje kako je neutemeljeni optimizam kojim nas neprestano pumpaju zapravo vrlo loš svjetonazor, koji negativno djeluje na sposobnost našeg mozga da procjenjuje rizike.

Znanstvenike sa sveučilišta University College iz Londona zanimalo je zbog čega mnogi ljudi, čak i kad su im šanse za uspjeh u najmanju ruku upitne, tvrdoglavo ostaju optimisti do samog kraja.

Istraživanje je pokazalo kako su ljudi skloni potpuno ignorirati garantirano male šanse da se nešto dogodi, ali s druge strane nemaju nikakvih problema s time da, kad su šanse dobre, potpuno objektivno procjenjuju vjerojatnost.

„Što smo optimističniji, to su manje šanse da na našu prosudbu utječu bilo kakve negativne informacije o budućnosti i uspjehu, ma koliko dobro one argumentirane bile", rekla je koautorica studije Tali Sharot.

Zbog čega je tomu tako?

Detaljna skeniranja mozga ispitanika u istraživanju pokazala su pojačanu moždanu aktivnost u njihovim frontalnim (čeonim) režnjevima, koja je usko povezana s kontroliranjem emocija, svaki put kad su rezultati nekih događaja bili bolji od onoga što su ispitanici prvotno predvidjeli.

S druge strane, kad se pokazalo da su predviđanja ispitanika bila potpuno kriva i da su se stvari odvile puno gore nego su predvidjeli, aktivnost u čeonom režnju u ispitanika vidno se smanjila.

„To jasno pokazuje kako optimizam sa sobom nosi rizike neobjektivnog procjenjivanja, budući da je u drugom slučaju mozak ispitanika gotovo potpuno isključio dio koji ga kontrolira, puštajući emocijama da dominiraju odlučivanjem", kaže doktorica Sharot.

Znanstvenici su studiju zaključili zanimljivom opaskom o svjetskoj financijskoj krizi koja je počela 2008. godine. Smatraju kako je ta kriza uzrokovana poglavito nerealnim željama i očekivanjima ljudi u pogledu napuhanih cijena tržišta nekretnina, kao i u krivoj procjeni zaduživanja i otplaćivanja dugovanja.