Zamjena za izumrle životinjske vrste

Ako se ekolozi nečeg boje, to su onda uvezene vrste: biljke ili životinje koje su namjerno ili slučajno dospjele u neki strani eko-sustav. Takve im vrste posebno nisu drage ako se nekontrolirano razmnožavaju ili se s izvornim vrstama bore za hranu i stanište. Takvih se posjetitelja često teško riješiti.

U Australiji se žaba krastača iz Južne Amerike počela brzo širiti po cijeloj zemlji, nakon što je onamo uvedena kako bi na plantažama šećerne trske smanjila broj štetnih insekata.

Na Novom se Zelandu povećao broj oposuma, tobolčara iz Australije, te oni nesputano grickaju drveće i grmlje. Nakon što su uvedeni, sada su postali smetnja. U Europi i SAD-u raširile su se azijske bubamare koje sve više zamijenjuju izvorne bubamare.

No katkad su nove vrste dobrodošle. Na primjer, na jednom otoku jugoistočno od Mauricijusa. Tamo su ekolozi sami uveli neke nove vrste.

Dobrodošli gosti

Na malom otoku Ile aux Aigrettes ekolozi već tri desetljeća rade na tome da ponovno uspostave izvorni ekosustav Mauricijusa. Oni su iskorjenili većinu biljaka i životinja koje nisu izvorne, poput štakora, kunića i koza, i ponovno zasadili mauricijsku šumu. Danas je taj otok raj za ptice, reptile i biljke kojih nema nigdje drugdje na svijetu, osim na Mauricijusu: ekolozi su ih ponovno doveli na taj otok.

Ipak, ne pripadaju sve vrste ovamo: Vikash Tatayah i njegov tim Zaklade za divlje životinje Mauricijusa (MWF) sa više od 1000 kilometara udaljenih Sejšela su donijeli Aldabra divovsku kornjaču. Tko krene u šetnju po ovom zaštićenom otoku velikom 25 hektara, ne može ju promašiti: 23 metara duga životinja polako se kreće, pari se i liježe jaja. Moge male kornjače već su se izlegle. "Naravno, naš je pristup obično takav da zadržimo strane vrste daleko od izvornog eko-sustava", objašnjava Vikash Tatayah, "ali u ovom slučaju kažemo: Ne, dovedite ih ovamo!"

Pomažu u razmnožavanju

Mauricijus je naseljenjem ljudi dosta pretrpio: brojne vrste su izumrle. Najpoznatiji je primjer dodo, ptica koja se proslavila kroz "Alisu u zemlji čudesa". Također, ove divovske kornjače, koje su nekoć postojale na Mauricijusu, zauvijek su nestale. Činjenica da ih tamo više nema, ima negativan utjecaj na eko-sustav: naime, te kornjače pomažu u širenju sjemenja biljaka i u istrebljivanju korova.

Neke ugrožene vrste drveća mogu se dovoljno dobro razmnožavati samo ako je njihovo sjeme prethodno prošlo kroz crijeva kornjača: ako kornjača sjeme probavi, ukloni se sjemena ljuska. Kada sjeme ponovo dospije na dnevnu svjetlost, lakše proklija. Pritom je svejedno je li to izvorna vrsta kornjače ili ona sa Sejšela. "Ove uvedene kornjače jednako dobro obavljaju tu funkciju", kaže Tatayah.

Osporavani koncept

Ekolozi nisu uveli "zamjenske kornjače" samo na Ile aux Aigrettes, već i na druge otoke kod Mauricijusa te na Galapagos. Mnogi znanstvenici podržavaju taj koncept. Tako pišu Christine Griffiths i njezini kolege sa Sveučilišta Bristol u časopisu "Conservation Biology".

Neki istraživači pak upozoravaju da takav eksperiment lako može biti pogrešan. Annika Waibel sa Sveučilišta u Zürichu i njezin tim primijetili su da uvedene kornjače ne pomažu samo u širenju domaćih, poželjnih biljaka, već šire i one nepoželjne, strane.

Na otoku Pinta na Galapagosu, Elizabeth Hunter i njezini kolege sa Sveučilišta u New Yorku primijetili su kako uvedene kornjače preferiraju različita mjesta na otoku, od autohtonih vrsta kornjača. Prema tome, jedu i druge biljke. Zbog toga nisu dobra zamjena.

Uwe Fritz, istraživač iz Dresdena slaže se da uvezene vrste mogu dovesti do neželjenih posljedica. "Ne treba se bojati da će divovske kornjače postati prijetnja na Mauricijusu", kaže on. "Lako ih se može ukloniti u slučaju potrebe", dodaje Fritz.

Više od divovskih kornjača

Ideja da se izumrle vrste zamijeni drugima ne staje samo na divovskim kornjačama. Na primjer, u Njemačkoj i u središnjoj Europi tako je zamijenjen izumrli divlji bik, praotac svih domaćih vrsta goveda. Bizoni su nekoć živjeli u Europi, Aziji i Sjevernoj Africi, dok u 17. stoljeću nisu nestali. Njemačka braća

Lutz i Heinz Heck - direktori zoološkog vrta u Münchenu i Berlinu, u prošlom su stoljeću zamijenili divlje govedo modernom vrstom.

Međutim, to nije bilo posve uspješno: uvedena vrsta goveda je manja od divljeg goveda. Ali obavljaju istu funkciju, obavlja Uwe Fritz: "Kada pasu, sprečavaju nekontrolirani rast grmlja i drveća." Kritičari ipak kažu da je izvorni bizon tu funkciju ipak puno bolje obavljao.

Na Ile aux Aigrettesu je uvoz divovske kornjače u svakom slučaju veliki uspjeh, kaže Vikash Tatayah. On sada čak razmišlja o uvođenju drugih vrsta, kao što su štijoke, ptice koje ne mogu letjeti. Njih bi se trebalo uvesti sa Sejšela. Mauricijske štijoke su izumrle.

Međutim, nisu sve izumrle vrste zamjenjive. Za poznatu pticu Dodo, koja je nekad živjela na Mauricijusu, istraživači i ekolozi nisu dosad pronašli dobru zamjenu. To će mjesto u eko sustavu Mauricijusa vjerojatno zauvijek ostati prazno.