ZagrebDox - najveći festival dokumentarnog filma u regiji

Četvrto izdanje ZagrebDoxa, međunarodnog festivala dokumentarnog filma, počinje u ponedjeljak, 25. veljače i ne staje dok ne odvrti svih 139 filmova, što je 02. ožujka, kada je zadnji dan festivala. ZagrebDox je dio projekta koji je započet prije desetak godina stvaranjem Factuma - dokumentarne produkcije koja je bitno doprinijela revitaliziranju dokumentarnog filma u Hrvatskoj. ZagrebDox je nastavio taj proces dovođenjem najboljih svjetskih dokumentaraca u Zagreb, Hrvatsku i regiju. Čelni čovjek i Factuma i ZagrebDoxa je Nenad Puhovski, s kojim smo porazgovarali o festivalu, filmovima, slavi, željama i nadanjima.

Laska li vam titula da je ZagrebDox najvažniji festival dokumentarnog filma u regiji?

- Jedna od bitnih postavki ZagrebDoxa je stvaranje mjesta na kojem će se hrvatski (i regionalni) dokumentarac moći mjeriti sa svjetskim. Kao što u tome da regionalna produkcija sustigne svjetsku ima još puno posla (prije svega u poboljšavanju uvjeta produkcije), tako isto treba još puno napraviti da ZagrebDox sustigne najbolje svjetske dokumentarne festivale. No, to je proces. U ovoj fazi sam zadovoljan postignutim, ali treba raditi i dalje...

Ove je godine u regionalnom programu najviše filmova iz domovine nam i bližeg susjedstva. Je li to sazrela jedna nova, mlada generacija dokumentarnih autora?

- Mislim da mladi autori sve više shvaćaju da dokumentarac nije samo ‘škola’ za neki budući ‘pravi’, igrani film, već punovrijedni način umjetničkog izričaja. Tako je u svijetu, tako je sve više i kod nas. Napokon, i sam pokrećem postdiplomski studij iz dokumentaristike na zagrebačkoj Akademiji.

Tijekom godine puno putujete u potrazi za friškim i gledanja vrijednim dokumentarnim pričama. Koje festivale i iz kojeg razloga rado posjećujete?

- Prije svega tu je IDFA u Amsterdamu, najveći svjetski dokumentarni festival, s kojim imamo i sjajne, prijateljske odnose. Od ostalih, istaknuo bih Nyon, švicarski festival koji stavlja naglasak isključivo na umjetničku, estetsku dimenziju dokumentaraca.

Kada ste, kao glavni festivalski selektor, krojili program i birali filmove - čime ste se povodili?

- Onime što se zove ‘princip ribiča’ - riba se lovi mamcem koji ona voli, ne ribič. Tako se i publika ne privlači samo filmovima koje volim ja ili uski krug mojih prijatelja... To naročito važi za ZagrebDox koji mora popuniti ozbiljne ‘rupe’ u informiranju o suvremenom dokumentarcu koje ostaju zbog programske politike naših televizija.

Imate jako dobar pregled nad svjetskom dokumentarnom produkcijom. Postoji li nešto kao ‘trenutni dokumentaristički trend’ bilo vezano uz teme, način produkcije ili distribucije?

- U produkciji to je svakako okretanje prema osobnim, pa i intimnim temama - zbog toga smo prošle godine imali autobiografske, a ove godine dokumentarce koji se bave odnosom očeva i djece. U distribuciji to je svakako internet pa tako ove godine na našem web portalu pokazujemo izbor doxova sa YouTubea.

Zauzimaju li filmske priče s ovih prostora važno mjesto na svjetskoj dokumentarističkoj mapi?

- I da i ne. Jedno smo vrijeme bili prisutni u svijetu s filmovima o ratu koje su, zbog sumnje u našu objektivnost, uglavnom radili strani autori. Često sam zbog toga protestirao, no nije puno pomoglo. Sada je vrijeme da se izborimo svojom kvalitetom i izborom tema za daleko veću prisutnost na stranim televizijama. Siguran sam da to možemo.

ZagrebDox ima i dio namijenjen filmskim profesionalcima - radionice, Pitching forum i okrugle stolove vezane uz aktualne teme s važnim gostima i predavačima.  Koja je vrijednost ZagrebDox Pro dijela festivala?

- Prikazivati filmove je jednostavno. Mi smo, međutim, odlučili aktivno pomoći svojoj sredini prije svega dovođenjem ljudi koji svojim znanjem i utjecajem mogu pomoći našim autorima u stvaranju europskih koprodukcija. ZagrebDox Pro već je i do sada imao uspjeha u tome, a nadam se da ćemo s vremenom doista postati još važnije mjesto susreta Europe, Hrvatske i regije u zajedničkoj dokumentarističkoj produkciji.

Posljednjih ste se godina više posvetili producentskom poslu u Factumu nego autorskom djelovanju.  No, najavili ste da je pri kraju produkcija vašeg novog filma koji se bavi - ljubavlju. O čemu se točno radi i kada ćemo film moći vidjeti?

- Rat i društvena tranzicija koji su zahvatili Hrvatsku i zemlje bivše Jugoslavije utjecao je na živote svih nas. I ja sam tako, na neko vrijeme, objesio ‘rukavice o klin’ i bavio se ponajviše drugim stvarima. No sada, nakon dvije godine snimanja, ulazim u montažu. Odmah nakon ZagrebDoxa...