"Zabranjene utakmice" na Europskom nogometnom prvenstvu 2020.

"Jučer sam se malo pozabavio modusom", rekao je njemački izbornik Joachim Löw kad su ga pitali za mišljenje uoči ždrijeba za Europsko nogometno prvenstvo Europe 30. studenog u Bukureštu. A onda je, uz mig, dodao: „I uz pomoć dvoje-troje ljudi sam ga uspio shvatiti".

I zaista, ždrijeb je vrlo kompliciran. To je tako zbog velikog broja domaćina, od kojih maksimalno po dvoje mogu igrati u istim grupama. Sedam od 12 domaćina već se kvalificiralo za prvo paneuropsko prvenstvo. Ostalih četvoro nadaju se da će uspjeti izboriti karte za Euro 2020 koje su još na raspolaganju. Za to će imati priliku tek u ožujku 2020. u play-offu Lige nacija. Jedino Azerbajdžan (igra se u Bakuu) definitivno neće sudjelovati na turniru.

Ako se Kosovo kvalificira...

Ždrijeb je dodatno zakompliciran i time što je UEFA eliminirala mogućnost održavanja politički škakljivih utakmica u grupnoj fazi. Tako reprezentacije Ukrajine i Rusije, zbog konflikta koji traje od 2014. godine, ne smiju "naletjeti" jedna na drugu. A do drugih "zabranjenih utakmica" moglo bi doći ukoliko se za završnicu natjecanja kvalificirajuKosovo, Srbija ili Bosna i Hercegovina.

UEFA je stavila na "crnu listu" šest nepoželjnih kombinacija i do njih ne bi smjelo doći na svim klupskim i reprezentativnim natjecanjima: Ukrajina protiv Rusije (od 2014.), Kosovo protiv Srbije (od 2016.), Kosovo protiv Bosne i Hercegovine(od 2016.), Kosovo protiv Rusije (od 2019.), Armenija protiv Azerbajdžana (od 2010.) i Španjolska protiv Gibraltara (od 2013.). O "listi zabranjenih utakmica" odlučuje Izvršni odbor UEFA-e, ili, ako se mora brzo odlučiti, "Emergency Panel" - petočlani odbor na čijem je čelu predsjednik UEFA-e.

Sigurnost važnija od fer natjecanja?

Kritičari smatraju da je ovim poremećena ravnopravnost uvjeta natjecanja i da je UEFA time povrijedila vlastito načelo prema kojemu ne treba miješati nogomet i politiku. §Za UEFA-u je od najvećeg značaja da se zajamči sigurnost navijača, igrača i svih relevantnih aktera na svim natjecanjima UEFA-e", priopćio je taj Savez na upit DW-a. "Iako UEFA inzistira na razdvajanju politike i sporta, ekipe i reprezentacije nekih zemalja moraju do daljnjeg ostati razdvojene, jer u protivnom sigurnost nije zajamčena."

Pritom je u igri i veliki pragmatizam, smatra profesor Jürgen Mittag s kelnskog Fakulteta za sport. On za DW kaže da se "UEFA, kao i FIFA i MOK, trude spriječiti prejako utjecanje politike na velike sportske događaje": "S druge strane, ona vrlo dobro zna da nogomet zbog svog značaja ne može biti sasvim apolitičan. UEFA nastoji to sve izbalansirati."

Pragmatizam kao maksima

Jedan predstavnik UEFA-e je prije pet godina - kada se intenzivno raspravljalo o tome bi li dvoboj Srbije i Albanije trebao biti stavljen na listu "zabranjenih utakmica" - naveo tri kriterija kojima se vodi ta organizacija. Imaju li sve strane normalne diplomatske odnose? Postoji li oružani sukob? Je li jedan od ta dva nogometna saveza podnio zahtjev da više ne igra protiv druge zemlje?

Profesor Mittag kaže da je to samo gruba smjernica: "Maksima je pragmatizam. Tamo gdje postoje posebno velike opasnosti, nastoje manje ili više rafinirano spriječiti veći konflikt. Drugo je pitanje je li to uvijek urodi uspjehom."

Složenija vremena

U vrijeme Hladnog rata, podsjeća Mittag, UEFA je bila nešto kao "graditelj mostova". Tada su nogometne utakmice između ekipa iz ideološki suprotstavljenih blokova bile normalna stvar i u tijelima UEFA-e se oko tog pitanja surađivalo.

Ali, odnosi su poslije toga postali puno kompleksniji. "Danas ima puno više aktera. Sjetimo se samo utakmice Bugarske protiv Engleske (Englezi su sredinom listopada pobijedili 6:0 u Sofiji na kvalifikacijama za Europsko prvenstvo, a utakmica je viša puta prekidana zbog toga što su iz publike više puta stizali rasistički, uvredljivi poklici na račun engleskih nogometaša, prim. red). Postoje navijači, savezi, tu je i pritisak medija. To su polja u kojima nastaju napetosti drukčije vrste nego ranije i za UEFA-u je teže povući jasnu liniju između onoga što dozvoljava i onoga što ne dozvoljava.

"Nogomet ne gradi uvijek mostove kao što je to bio slučaj u vremenima Hladnog rata, već može pojačati napetosti", kaže Mittag.

UEFA izričito ukazuje da "crna lista" nije nešto što je uklesano u kamen. Tako je UEFA 2014., nakon normalizacije odnosa između Rusije i Gruzije, ponovo dozvolila međusobne utakmice tih reprezentacija koje su dotle bile zabranjene.

Samo ograničeno provodivo

To što je UEFA isključila mogućnost održavanja "zabranjenih utakmica" samo u grupnoj fazi natjecanja, ima svoj razlog. Kasnije je to praktički nemoguće. To se pokazalo u Europskoj ligi 2014/15 kada su u četvrtfinalu bila dva ukrajinska (Dnjepr Dnjepropetrovsk i Dinamo Kijev) i jedan ruski klub (Zenit St. Petersburg).

Da su sve te tri momčadi stigle do polufinala, dvije ukrajinske momčadi bi bile igrale jedna protiv druge i tako bi postojala teoretska šansa da se "zabranjena utakmica" igra u samom finalu. Ona, naravno, ne bi mogla biti otkazana. U spomenutom slučaju nije došlo do te situacije, jer su Sankt Peterburg i Dinamo Kijev ispali u polufinalu. Ponekad se politički problemi rješavaju sportski. Možda će tako biti i na Euru 2020.