Yusif Eyvazov i Maria Guleghina za spektakularan završetak ciklusa Lisinski arioso

Popularan, ali istovremeno veoma ozbiljan i zahtjevan dramski repertoar pravi je izazov za svakog pjevača u interpretacijskom smislu, a publika je u Lisinskom još jednom imala priliku svjedočiti kako se s najemotivnijim djelima nose najveće svjetske operne zvijezde.

U pratnji Orkestra Opere HNK-a Ivana pl. Zajca u Rijeci, pod ravnanjem dirigenta Marca Boemija, izvedene su arije opera Tosca, Moć Sudbine, Macbeth i Andrea Chenier, upravo onih čije glavne junake Maria i Yusif hvaljeno utjelovljuju na pozornicama najvećih svjetskih opernih kuća.

Ljubomorna Tosca sa svojim sumnjama u vjernost ljubljenom Mariju otvorila je večer. Duet iz prvog čina legendarne Puccinijeve opere izveden je prilično oprezno, samo se na trenutke mogla nazirati veličina njihovih glasova. Recitativni karakter dueta omogućio je da se usredotoče na scenski nastup i emociju. Maestro Boemi kroz cijeli je koncert koordinirao međusobne doživljaje velikih opernih djela, što je posebno bilo izraženo u izvedbi arije Vissi d'arte, kada je Guleghina odlučila veći naglasak staviti na emotivnu scensku interpretaciju očaja Tosce, nego na demonstraciju snage vlastitog dramskog vokala. Najpoznatija arija Cavaradossija iz iste opere, E lucevan le stelle, u izvedbi Yusifa Eyvazova bila je presudni trenutak u kojem je osvojio srce zagrebačke publike. Impresivne, ali istovremeno i odmjerene dramatičnosti, i, premda je cijelim tijelom i duhom u ulozi, osjeća se dovoljno slobodno i sigurno da u lik unese dio vlastitog karaktera. Elegantno strastven, istovremeno topao i pristupačan, Yusifova impresivna lirska dramatičnost i iskrenost interpretacije dokaz je zašto ga žele najveće svjetske operne kuće. ...ali i vjerojatno zašto ga želi i najveća svjetska operna diva. Čuvši gromoglasne ovacije koje je zaradio Eyvazov, Guleghina je nešto čvršće ušla u recitativ i ariju Ecco l'orrido campo... Ma dall'arido stelo divulsa iz opere Krabuljin ples velikog Giuseppea Verdija. Precizan i samouvjeren, no s istovremeno velikom poniznošću i oprezom, svjestan zahtjevnosti djela koje izvodi, Eyvazov je u ariji Ah si, ben mio, coll'essere... Di quella pira pokazao kako ima i veliko poštovanje prema orkestru. Prigrlio je prostor, mudro je iskoristio ljepotu Dvorane, toplina je njegova glasa zvonko rezonirala u svakom kutku. Vlada pozornicom, dobiva svu pažnju publike, hipnotizirajući je pritom impresivnom tehnikom i emocijom.

Drugi je dio koncerta Uvertirom operi Macbeth otvorio Orkestar koji se izvrsno slaže s maestrom Boemijem, velikim ljubiteljem opernih djela. Izuzetno zahtjevna arija Lady Macbeth Nel di della vittoria... Vieni t'affreta"... Or tutti sorgete bila je veliki izazov za zreli glas Marie Guleghine koji je još uvijek dominantan u visinama, no iznenađujuće slab u niskim tonovima, koji su kao čvrsta osnovica strahopoštovanja velikih vokala. Hrabro je izborila vrhunac arije do samog kraja te zaradila gromoglasne i nostalgične ovacije, prepune poštovanja prema njenom djelu i tragu koji je ostavila na svjetskoj opernoj sceni. Arija Leonore Pace, pace, mio Dio! iz Verdijeve opere Moć sudbine te je večeri najbolje odgovarala njenom, na trenutke umornom, glasu. Yusif je još jednom oduševio, ovaj put izvedbom recitativa i arije Macduffa O figli, o figli miei!... Ah la paterna mano. Čista dikcija, izdržljivost i koncentracija, dodatan su ukras na emotivnu teatralnost, koja je dosegla vrhunac u ariji "Colpito qui m'avete... Un di all'azzurro spazio", glavnog junaka istoimene opere Andrea Chenier Umberta Giordana.

Kako je i počeo, tako je i završio - ljubavnim duetom. No, za razliku od Toscine ljubomore, ljubav Maddalene i Andree Cheniera vjera je u besmrtnost ljubavnog plamena.

O mio babbino caro i Nessun dorma - Lisinski arioso još je jednom potvrđen kao najspektakularniji koncertni ciklus u Hrvatskoj. Najveće svjetske operne zvijezde na pozornici, uživo i beskompromisno. Yusif Eyvazov i Maria Guleghina, za kraj treće sezone, na jednom od najimpresivnijih i najemotivnijih koncerata Ciklusa.