War porn: Novi žanr na YouTubeu prikazuje ratno ubijanje i uništavanje

'War porn' izraz je koji se odnosi na, može se reći, filmski žanr koji ima jasno i precizno značenje. Imena su se dosjetili američki vojnici. U tom žanru nema glumaca; sve ono što se prikaže brutalno je stvarno, radnja se odvija na bilo kojem dijelu svijeta. Riječ 'porno' ne treba biti shvaćena doslovno. Nema to veze s pornografskim filmovima. Ta je riječ upotrijebljena kako bi se naglasila opscenost, sablažnjivost scena koje se prikazuju. No ne opscenost kao iz pornografskih uradaka u kojima vidite eksplicitan prikaz seksualnog odnosa; 'war porn' sadrži prikaze raskomadanih tijela, kuća sravnjenih sa zemljom, mrtve, ranjene, ubijanje, stradavanje - sve u ratnim sukobima. To je srž najnovijeg fenomena koji se pojavio na internetu i koji je potaknuo gomilu 'specijaliziranih stranica' profiliranih upravo na način  da im je jedina svrha prikazivati nešto takvo. Bilo je pitanje vremena kad će se ludilo proširiti i na najpopularniji internetski video servis, YouTube. Dovoljno je da u tražilicu ukucate 'war porn' i naći ćete se pred računalom kako gledate umiranje i ubijanje s ekstremnom dozom realnosti.

Najčešće se radi o vojnim akcijama američkih vojnika u Iraku i Afganistanu. Scene se snimaju obično iz zrakoplova američke vojske. U crno-bijelom formatu. Akcija? Kiša metaka i projektila koji ubijaju ljude (često civile) i ruše nastambe. U posljednje vrijeme uz takve prikaze u pozadini često svira žestoka rock glazba. Pojedine snimke su pogledane preko nekoliko stotina tisuća puta. Komentari korisnika često su ispod najniže razine ljudskosti. Podržavaju ubijanje opravdavajući ga gotovo identično kao i određeni političari - „borba protiv terorizma i talibana, neprijatelj radi puno gore stvari" i tako dalje i tako dalje. Mržnja je također jedan od osnovnih 'sastojaka' u komentarima. S druge strane, onaj tko postavi komentar koji osuđuje nasilje, ubijanje, masakr, rušenje kuća, mržnju, podrugivanje i uživanje u gledanju mrtvih tijela odmah biva proglašen „nevjernikom i izdajicom". Radikalizam i ekstremnost, samo ovaj put od strane „dobrih momaka".

To je samo maleni dio jedne filmske supkulture koja je niknula nakon 11. rujna kad su srušeni „Blizanci". Neke od snimaka službeno objavljuje američka vojska. Druga pak procure u javnost na ovaj ili onaj način. Danas je tih snimaka na stotine i nalaze se na YouTubeu, LiveLeaku i naročito na stranici GotWarPorn, digitalnom arhivu ovih uradaka.

Filmovi se dijele u kategorije - od tijela do vojnika, od artiljerije do mješovitih kompilacija, od starih do najnovijih snimaka i od starih do najnovijih modela sredstava naoružanja koja se koriste prilikom ubijanja. Opravdanje za postojanje ovakvih sadržaja koje nude administratori je borba protiv 'cyber -džihada'; na posljednjoj stranici stavlja se jedan po jedan video s ekstremnom propagandnom porukom, a u nekim slučajevima postoje i snimke iz podžanra takozvanog 'trash porna' na kojima se prikazuje silovanje žena od strane vojnika (odglumljeno i namješteno, ali svejedno uznemirujuće).

Američki sociolozi ne mogu objasniti zašto sad, kad SAD planiraju prekid sukoba, broj mladih koji traže rat, krv i uništavanje neprestano raste. Broj ljubitelja war porn kinematografije također je u velikom porastu.

Prema Katrien Jacobs, autorici jednog eseja iz 2009. koji se nalazi u knjizi „The Spam Book: On Viruses, Porn and Other Anomalies From the Dark Side of Digital Culture", sve je počelo s fotografijama mučenja zatvorenika od strane američkih vojnika u Abu Ghraibu koje su se pojavile u javnosti. Danas se više ne radi o potresnim svjedočanstvima ratne stvarnosti koja bi trebala dokumentirati i prenositi poruku svijetu o onome što rat zaista je. Ne, sad su, nakon fotografija koje prikazuju smrt, uništenje i krv, i video zapisi postali sablažnjivi vid obične zabave.