Walking on Sunshine, sjajan britanski mjuzikl

Danas je, pogotovo u hipsterskim krugovima, popularno ukazivati na kraj 1970-ih i početak 1980-ih kao doba kada su stvari krenule krivo, odnosno izvor svega što je loše u današnjem svijetu.

Slično kao što ljevičarski i politički nabrijani filmaši poput Michaela Moorea i Kena Loacha početak globalne krize vezuju uz dolazak Thatcher i Reagana na vlast, tako i dio kritičara smatra da se nezavidna razina kvalitete u današnjoj glazbenoj industriji može objasniti pojavom MTV-ja.

Onog trenutka kada je videospot postao glavno sredstvo za promoviranje novih hitova postalo je važnije kako izvođaći izgledaju nego kako zvuče, i to s predvidljivim posljedicama. Zbog svega toga se, pogotovo među glazbenim snobovima, smatra kako su 1980-e bile početak mračnog doba kada je svjetska pop glazba "izgubila dušu". S druge strane, iako je primamljivo tadašnju glazbenu produkciju gledati kroz "bezvrijedne" i "sintetske" pjesmuljke, iz današnje perspektive mnogi od njih, zapravo, zvuče prilično dobro.

Dijelom zbog toga što nas nostalgija tjera da prošlost gledamo ružičastim naočalama, dijelom zbog usporedbi sa suvremenom glazbom koja zvuči kao još gore smeće, a dijelom i zbog spoznaje da su neke od pjesama zahtijevale više kreativnosti i talenta nego što se mnogi usude priznati.

To se, između ostalog, može vidjeti i kada se obrati pažnja na stihove nekih od najvećih hitova, a priliku za to pruža britanski mjuzikl Walking on Sunshine.

Više pročitajte na FAK portalu