« Kultura
objavljeno prije 4 godine i 11 mjeseci
IZLOŽBE

Vladimira Spindler - Strugotine u Galeriji na katu KIC-a

Vladimira Spindler iskoračila je u prostor i volumen u kojem gradi ambijent jednog intimnog i snažnog putovanja u srce tame i natrag

Vladimira Spindler u KIC-u
Vladimira Spindler u KIC-u (KIC)
Više o

izložba

,

KIC

,

Galerija na katu

,

Vladimira Spindler

U ponedjeljak, 6. svibnja u 20 sati, u Galeriji na katu otvara se izložba Vladimire Spindler "Strugotine".

Autorica se na ovoj se izložbi predstavlja multimedijskom prostornom instalacijom "Strugotine", iskoračivši tako u prostor i volumen u kojem gradi ambijent jednog intimnog i snažnog putovanja u srce tame i natrag.

Prostorna instalacija "Strugotine" svojevrsni je obračun sa složenošću prelaska umjetničine percepcije stvaranja iz dosad dvodimenzionalnih medija (fotografija i film) često rađenih unutar manje intimnih, a više uslužnih projekta, u samu arhitekturu prostora te duboko intiman i sebi okrenut izraz i estetiku. Takav skok prema skulpturalnom i voluminoznom ima i svoju cijenu u kojoj od ranjenika ili tragača postajemo oporavljeni i pronađeni unutar prostora koji valja ispuniti značenjima. Oba izazova su velika i zahtjevna, oba su namijenjena onima koji se usude biti atlete boli. Više medija koje je Vladimira uključila u gradnju svoga intimnoga stroja za prijenos emocija za javnu upotrebu, u suglasju nude značenja kojima ulazimo kroz izložene fragmente u modus operandi same autorice i slijedimo njezin Put. Svojevrsne su to strugotine nastale na tkivu našeg eteričnog svijeta kada se mnoge mine nađu nagažene i kada vrijeme i naša volja za stvaranjem, a ujedno i opstankom, učine svoje.
Suženi prostor za ulazak u samu instalaciju do dokumentarističko ambijentalnih slika i govora koji ih prati, ulazak je u njezin svijet unutar kojega vlada zasebna logika. Tu su predstavljene otjelovljene eterične strugotine raznih oblika izbjegavanja, nježnog ili izravnog nagaza na mine.

Zid kao metafora zatvorenosti ili odvojenosti, satkan od malih ciglastih segmenata naših sjećanja zajedno s dokumentima svakodnevnih egzistencijalnih rituala i ostruganih dlaka s tijela, svjedoči kako je susret sa samim sobom ustvari ogoljavanje vlastite osobnosti kako bi se na razvalinama i ranama sagradila nova, samo malo drugačija, osobnost. (Iz predgovora, Emil Matešić)

Vladimira Spindler (Zagreb, 1976.) profesionalno se bavi fotografijom od 1998. godine. Dugi niz godina fotografira reportažnu i modnu fotografiju za razna tiskana i elektronička izdanja te je uključena u mnoge kulturne i umjetničke projekte kao fotograf ili autor.

Redovito izlaže na samostalnim i skupnim izložbama. Godine 2014. na natječaju Hrvatskog audiovizualnog centra dobila je podršku za razvoj scenarija dokumentarnog filma "Geni moje djece". Autorica je dokumentarnih filmova "Mama zašto plačeš?" (2017.) i "Preko ruba" (2016.). U fotografiji traži elemente dokumentarizma posebne prilike i često je samo neprimjetan ali kreativni svjedok događanjima i ljudima.

01.05.2019. 10:30:00
    
Novi komentar
nužno
nužno

skrolaj na vrh