Metropolitanski studenti
Metropolitanski studenti
Sjediš, čitaš novine i naletiš na gomilu tekstova o studentskim prosvjedima diljem Hrvatske. Osnovna tema prosvjeda je, naravno, novac.
Studenti ne bi plaćali
Današnji studenti djeca su roditelja koji uistinu nisu plaćali studij. Kupili bi nekoliko udžbenika, daleko kvalitetnijih i jeftinijih od današnjih, i studirali. Ili studiiiiiiiraaaaaaali, već prema materijalnim mogućnostima roditelja. No, svoj studij ne bi plaćali.
I ja žalim za vremenima kad se u Jugi moglo vječno, i praktički besplatno, studirati. Cijena studija tada je ovisila o materijalnim mogućnostima roditelja i o njihovoj dobroj volji da financiraju svoje lijene klince koji bi studij znali razvući i na desetak godina.
Danas je takvo što nemoguće, jer se studij plaća, proporcionalno s uspjehom studenta. To mi se, nekako, čini pravednim i u redu. Što je viši prosjek ocjena u indeksu, to je niža cijena semestra/godine.
No, kao i svaka druga, i ova medalja ima i drugu stranu. Moja mlađa kći, brucošica, pokazala mi je udžbenik koji sam platila 500 kuna. PETSTO KUNA, ljudi! Pa to je pola mirovine sveučilišnog profesora! No, to nije tema. Taj udžbenik, nije važno o kojem se radi, izgleda – otprilike – ovako (sljedeće su rečenice i upadice izmišljene, no nisu daleko od istine): Stoga država treba spriječiti državu da (ne razumijem!!!) ne učini pogrešku kakvu je učinila lani (koju?) itd. Sve su te primjedbe lektora, korektora i redaktora ostale uredno tiskane u konačnom izdanju udžbenika koji košta, ponavljam, 500 kuna.
Puno su takvih grešaka primijetili razni studenti u raznim knjigama za razne fakultete, no to nije razlog njihovog prosvjeda.
Koji je razlog prosvjeda (1)?
Nažalost, najgori mogući. Mladi bi studirali besplatno, a ja se pitam – na temelju čega?
Pozivaju se na Finsku, Sloveniju, Švicarsku i još desetak zemalja u kojima je studij besplatan, no – izuzmemo li Sloveniju – o kakvim zemljama govorimo? O najbogatijima u Europi, gdje su hrana i odjeća jeftini, a kulturne se potrebe skupo naplaćuju. O zemljama u kojima većina studenata ne ovisi o novcu roditelja, već se financiraju vlastitim radom. O zemljama u kojima nije normalno da 30-godišnjaci žive s roditeljima jer nemaju novca za, makar unajmljeni, stan.
Naša država, moram reći, odgaja lijenčine kojima nije na kraj pameti da se osamostale, „jer je lakše kad starci uskoče“. Država koja odgaja ljude koji će do besvijesti držati status studenata, jer je tata darežljiv, a mama kuha najbolje. Država koja je odgojila generaciju čija djeca starcima na brigu ostavljaju sve: od djece, preko kuhinje do financija. Pritom očekuju i da im ti isti starci osiguraju stan. Ako starci uspiju, taj stan će opet biti njihova briga, jer „djeca su mlada i ne treba im, valjda, oduzeti zabavu samo zato jer imaju djecu. Pa preuzmimo opet njihovu odgovornost“, kažu sretni baka i djed.
Koji je razlog prosvjeda (2)?
Znanje nije roba, kažu studenti. I to je krajnji dokaz da apsolutno ništa ne razumiju. Znanje je jedina roba na svijetu, a pitanje je samo kako će se unovčiti. Eto, na dan rođenja Samuela Morsea mogu reći da je njegovo znanje prodano diljem svijeta. Prodano je i znanje Thomasa Alve Edisona, koje se tiče najobičnije žarulje i fonografa – koji je kasnije postao gramofonom, kao i ono Alexandera Grahama Bella, izumitelja telefona.
Svaka se inovacija na svakom automobilu, brodu, računalu ili mobitelu danas itekako naplaćuje. Google je možda jedan od najboljih primjera.
Ako znanje nije roba, što znači da se ne naplaćuje – zašto studirate, moji dragi prosvjednici? Kanite li redom svoje znanje pokloniti u dobrotvorne svrhe, ili se ipak zaposliti? A zaposliti se znači, među ostalim, predati svoj životopis u kojem stoji sve što ste dosad napravili i postigli. Drugim riječima, životopis je vrlo važna ponuda vlastitog znanja na prodaju i treba ga sročiti što bolje.
U ovo doba krize svi ste na aukciji kod Christies'a. Tako se i ponašajte. Poštujte sebe i svoje znanje, koje je najvrednija roba, i zaplovite u život.
Razgovor RSS komentara novi komentar ↓
Njihovi zahtjevi nisu zbog radi džabalebarenja.
Postoje i studenti koje ne financiraju roditelji, uvažena autorice.
Studenti zbog Bologne nemaju kad raditi jer su na faksu često 6 dana tjedno od jutra do sutra.
Ako želite živjeti u Kongu, odite u Kongo, a mlade pustite da se bore za bolju budućnost. Na vašu sreću, ne morate se složiti s njihovim zahtjevima, oni će svejedno svojom borbom raditi na boljoj budućnosti vaše djece...
NE! Nije novac, nego jednakost svih građana bez obzira na imovinski status!
Jednaki uvjeti za sve koji žele studirati i prelaskom praga dokažu da su sposobni za to.
INFORMIRAJTE SE!
jednakost bez obzira na imovinski status? pa to nema smisla. ajmo onda poklanjat hranu kako ljudima u Africi, tako i strikama s tri kuće na moru. SVIM JEDNAKO. Nek te bude sram ako misliš da je u redu da netko tko je pametan i nema novaca treba platiti kao i budala koja ima novaca.
Ključna riječ je, svakako, da medalja ima dvije strane. Bologna nije loša - osim u Hrvatskoj. No to je stvar Fakulteta. Napraviti jedan prijamni za hrpu smjerova...naravno da će netko tko je bio 700. i plaća studij jer je uzeo razvikaniji smjer od nekog tko je bio 1000. i ne plaća studij biti nezadovoljan. ali to je do Fakulteta. Promijenite prijamni.
To što ima budala koje imaju novca je druga stvar, tvojim slijedom misli bi se dalo zaključiti da i cestarinu i hranu i piće i cigare, sve trebaju platiti više oni koji imaju novca? Naravno da ne bi.
Studenti traže prekid komercijalizacije obrazovanja.
To što je netko zadovoljio kriterije za upis na faks ali nije u top 10 ne smije značiti da mora dizati kredite jer jako puno ljudi ne može platiti tih 6.000kn godišnje.
Btw. nema takvog koji je 1000.i i ne plaća, bar koliko ja znam.
negdje i preko 10.000kn po godini
Uf, pogrešno, ima ih jako puno, samo ovisi o tome koju su studijsku grupu birali.
Ono što je Bolognom ukinuto, a nikako nije trebalo biti, je mogućnost da studenti koji nakon prve godina ostvare dobre rezultate više ne moraju plaćati studij...
Ako netko ne izvršava te obaveze, onda neka plaća školarinu.
To je jedini prihvatljiv kriterij.
Gdine Branko, po bolognskom sustavu studiranja nije moguće džabalebarenje kao u starim danima, taj mehanizam je sasvim dovoljan.
Studenti se zalažu za besplatno obrazovanje dok osoba ispunjava svoje obaveze. Budale koje ne rade ništa više ne mogu ući u taj skup samo tako. Ne morate se brinuti zbog toga.
"Kriteriji" su problem jer se mjenjaju iz godine u godinu, i služe samo tome da se na što veći broj studenata prebace troškovi sveučilišta. Zbog toga mnogi siromašni studenti ostaju bez prilike za studiranje. A stanje se ne popravlja nego ga samo pogoršavaju iz godine u godinu. Zato prosvjed.
mislim da je poanta sljedeća - faks je skup. Kako god okreneš, plaćao ili ne plaćao.
Sjediš cijeli dan i čekaš predavanja koja su u pravilnom razmaku da ne možež otići doma, ali od jutra do večeri. - jesti se mora, a čaki u menzi ručak košta 5 kuna.
Treba i hodati u nečemu, pisati po nečemu...
A svima nam je u interesu da što više ljudi ode na taj fakultet. Država se razvija toliko koliko svatko od nas.
Zato, uz svu silu nova koji se troši na vozni park, ljetnikovce predsjednika, odijela i službena putovanja, i ostala čuda, financiranje obrazovanja je kap u vreći s novcem, a kad će sutra taj student imati plaću 5000 umjesto, 2500 koliko bi imao za blagajnom, doprinosi će biti duplo veći i isplatiti njegovo studiranje vrlo brzo.
Imam sreće pa živim u Zg, ali da nije tako, nažalost moram priznati da čak niti uz moje neplaćanje fakulteta zbog dobre rangiranosti ne bih mogla studirati.
Jer moji si roditelji to ne bi mogli priuštiti. Iako mama dobro kuha, a tata je darežljiv.
Novi komentar