Vampiri u literaturi, umjetnosti i filmu

Svaka generacija sa strahom od vampira ima svoje iskustvo. Od izuma filma, to je postalo još izraženije. Posljednjih su godina globalno uspješni filmovi "Sumrak sage"  to još jednom potvrdili.

Prvi vampir nije zaboravljen

U filmu snimljenom po romanu poznate američke autorice Stephenie Meyer, u priču o vampirima umješana je i snažna erotska komponenta. No, ni taj fenomen nije nov. Samo se prilagođava vremenu. 

Svakih nekoliko desetljeća interes za temu o vampirima se ponavlja: "Strah, a istovremeno i oduševljenje koje se kroz tu temu rađa, ostaje za cijeli život", kaže Bernd Desinger, direktor filmskog muzeja u Düsseldorfu, u kojem je trenutno postavljena izložba o vampirima. Prvog vampira na velikom platnu čovjek se uvijek sjeća, čak i nakon puno godina, smatra Desinger.

U 1920-ima je upravo Nijemac, filmski redatelj Wilhelm Murnau popularizirao taj žanr sa svojim filmom o vampiru "Nosferatu" (1922.), koji je kasnije postao klasik.

"Sumrak - saga" kao najnoviji fenomenZatim je 1931. došao legendarni glumac Drakule, Bela Lugosi. Baš kao i Murnuov film, Drakula američkog redatelja Toda Browninga s Mađarom Lugosijem u glavnoj ulozi, urezao se u sjećanja ljudi.

Tko je odrastao u 50-ima i 60-ima, taj je odrastao s britanskim filmovima o Drakuli, s Christopherom Leejem u glavnoj ulozi. Četvrt stoljeća kasnije, trend je nastavio američki režiser Francis Ford Coppola s Garyjem Oldmanom u ulozi vampira. Twilight saga je, dakle, samo najnovija verzija već dugotrajnog horor-mita. Ekranizacija priča o vampirima ima povijesni izvor - književni roman "Dracula" autora Brama Stokera (1897.) inspirirao je scenariste i režisere te je postao predložak za nekoliko filmova. Stoker se pak u svojoj priči pozivao na ozloglašenog princa Vlada Tepeša, koji je sredinom 15. stoljeća u današnjoj Rumunjskoj provodio svoju volju.

Tepeš je bio poznat po svojoj okrutnosti. Njegov je otac bio nagrađen takozvanim Ordenom zmaja, što se na rumunjskom zove "Dracul", sin mu je, dakle, Drakula. Među brojnim drugim porocima, princu se pripisivalo i pijenje krvi.

Roman "Dracula" Brama Stokera

Pisci poput Brama Stokera, ali i vizualni umjetnici, kasnije su se inspirirali povijesnim ličnostima kao što je princ Tepeš. Medij filma je međutim, kaže Bernd Desinger, izgrađen na temelju takvih mitova i legendi.

"Film objedinjuje različite stvari, ali se također razvija i sam po sebi", kaže Desinger i ukazuje na činjenicu da brojni detalji koji se danas povezuju s mitom o vampirima, potiču iz filmova. Na primjer, vampir koji se na sunčevoj svjetlosti pretvara u prah, izum je scenarista.

Najprije su se na ekranu pojavljivali otmjeni vampiri sa posebnom karizmom, obrazovani i gospodskog izgleda. Zatim su režiseri vampirima dali snažno seksualno ozračje.U šezdesetima se tome dodavalo još više atributa i značajki. Vampiri su u filmovima postajale i žene, bilo je vampira različitih rasa, ali i gay vampira. Legendarna je i satira Romana Polanskog "Ples vampira", u kojoj "židovski vampir" nije impresioniran djelovanjem kršćanskog križa.

Projekcija primarnih strahova

Koji su razlozi za popularnost ovog žanra? U posljednje su vrijeme do tog zaključka pokušali doći brojni znanstvenici i oni koji se bave vampirima. "Vampir je najuspješnija projekcija naših primarnih strahova, teološko stvorenje s velikom filozofskom i psihološkom dubinom", piše istraživač mitova Hans Meurer u jednom eseju na tu temu.

U središtu pitanja o utjecaju vampira stoji odnos ljudi prema smrti. "Za većinu ljudi, smrt je najveći užas", piše Meurer u svom eseju. Većina ljudi stoga pokušava eliminirati smrt kao kraj i predočiti si ju tek kao proces transformacije.

"Zapravo se čini da nema ljudi koji isključuju život poslije smrti". Tako je ova tema postala globalni fenomen. Desinger je u potrazi za velikom izložbom o vampirima u Düsseldorfu naišao na bezbroj filmova o Drakuli iz cijelog svijeta. "Tu je vjerojatno više od tisuću naslova!"

Psihoanalitičari objašnjavaju mit sa željom da živi uvijek misle da ne žele biti mrtvi čak ni onda kada umru. I mrtvi osjećaju potrebu vratiti se onima kojima pripadaju.

"Uzrok ove projekcije nesumnjivo leži u želji da mrtvi ne budu zaboravljeni", kaže britanski psihoanalitičar Ernest Jones.

"To je želja, koja na kraju krajeva potiče iz uspomena iz djetinjstva, da nekoga njegovi voljeni roditelji ostave samoga."

Takvim se tumačenjima ne treba pridružiti. To je samo jedna od mnogih definicija za uvijek postojeću oduševljenost vampirima i Drakulom. Možda se i tu krije jedno objašnjenje za nastavak oduševljenja žanrom o vampirima. To se može tumačiti na mnoge načine. Dobra zabava i ugodan strah ipak neće naškoditi.