Valentina Butumović - Mrtva priroda

Kreativni potencijal kojeg posjeduju mikroorganizmi, mogućnosti razmjene i zajedničkog djelovanja teme su diplomskog rada novomedijske umjetnice Valentine Butumović pod nazivom Mrtva priroda.

Promišljajući kreativnost mikroorganizama, autorica kao medij zajedničkog, napose suradničkog djelovanja koristi procese fermentacije i kompostiranja. Naime,  upravo su to prakse u kojima se kompleksne zajednice ljudi, životinja, biljaka, gljiva i bakterija susreću i napreduju.

Procesi su to koji se prenose generacijama, a najstariji zapisi o fermentaciji u kontekstu kulinarstva datiraju još u 7.000 g.pr.n.e. kad su pomoću procesa fermentacije drevne kineske civilizacije spravljale piće slično pivu  - kui. (Pritom valja naglasiti da se i druge životinje, poput slonova i majmuna u svojim staništima koriste procesima fermentacije za vlastitu prehranu.) Valentina Butumović u svom radu koristi voćke koje smješta u anaerobne uvjete, prekrivajući ih organskom opnom od voska unutar koje one fermentiraju.

Postupak je nepredvidljiv, te otvara mikroorganizmima prostore slobode (naspram uobičajenih smještanja u staklenke) u kojima probavljaju voćke, mijenjaju njihove teksture, mirise i okuse, izlaze iz opne, šire se i pokreću. Njihov je proces dinamičan, a sam je rad efemeran, mijenjajući se iz dana u dan.

Kategorija vremena prisutna je i u samom materijalu pčelinjeg voska, kojeg je autorica naslijedila od svog djeda. U taj su organski materijal upisani životi članova njene obitelji, ali i pčela, koje su ga stvorile unutar svojih tijela izlučivanjem iz voštanih žlijezda, na sličan način na koji mikroorganizmi stvaraju fermente probavljanjem. Voskom se služi kao fluidnim organskim materijalom koji vjerodostojno replicira izgled kože, a koristi ga kako bi izradila odljeve različitih dijelova tijela, geste.

Začudni i pomalo zastrašujući, oni destabiliziraju definiciju čovjeka na isti način na koji ju destabilizira smještanje na horizontalnu ravan s bakterijama, pčelama, voćkama, gljivicama i drugim organizmima koji jednakopravno sudjeluju u umjetničkom procesu. Nadalje, sugeriraju upravo tu razmjenu, dodir i transgresiju koja, iako ponekad gadljiva, donosi napredak, nova znanja i kreacije.' (iz teksta Maje Flajsig)

U galerijskom prostoru može istovremeno boraviti maksimalno petnaest posjetitelja.