Upravljanje vodama u zemljama članicama EU je neambiciozno i neučinkovito

Europske rijeke pate. Unatoč snažnoj EU vodnoj legislativi, posljednji izvještaj Europske komisije o provedbi iste, koji je jučer objavljen, daje sumornu sliku. Iako je postignut određen napredak, Zemlje članice i dalje nisu ni blizu postizanja dobrog stanja voda do 2027. Za svjetsku organizaciju za zaštitu prirode WWF, ovaj izvještaj daje daljnje dokaze kako zemlje članice ozbiljno potkopavaju svoje pravne obveze te time ugrožavaju dostupnost vode za prirodu i ljude.

Peti izvještaj Europske komisije o provedbi Okvirne direktive EU o vodama (ODV) se temelji na planovima upravljanja vodnim područjima (PUVP) zemalja članica za razdoblje 2015.-2021. Ti planovi su obvezni prema ovom propisu, te ističu planove vlada za postizanje ciljeva Direktive i učinkovit su alat za postizanje zaštite, poboljšanja i održive uporabe slatkih voda diljem Europske unije. Temeljem analize PUVP-ova, Europska komisija je izdala preporuke zemljama članicama za unaprjeđenje upravljanja vodama te je prepoznala kako je hitno potrebna promjena u načinu rješavanja glavnih pritisaka na vode (kao što je onečišćenje iz poljoprivrede ili prekomjerna uporaba vode).  

„Zemlje članice ipak moraju napraviti puno više za očuvanje i poboljšanje stanja naših voda, jer činjenica kako je samo 40% europskih rijeka, jezera i močvara u dobrom stanju, je prilično razočaravajuća da ne kažem neodgovorna, a u isto vrijeme se najučinkovitiji alat za zaštitu i obnovu europskih voda još uvijek ne koristi u svom punom potencijalu", rekla je Irma Popović Dujmović iz WWF Adrije. „Dodatno, mnoge zemlje članice žele izbjeći odgovornost tako što zagovaraju značajna oslabljenja same Direktive tijekom provjere njene prikladnosti koja se trenutno provodi. Srećom, građani promatraju što se događa, te je više od 337.000 ljudi već podržalo Direktivu kroz #ProtectWater kampanju. Hoće li zemlje članice poslušati ili će nastaviti gledati u drugu stranu?", pita se Popović-Dujmović.

Puna primjena Direktive zahtijeva ozbiljnu posvećenost i u ljudstvu i financijskim sredstvima. U Hrvatskoj se Direktiva provodi ali još nedostaju konkretne činjenice za utvrđivanje stanja naših voda, tako da se ne mogu niti mjere poboljšanja stanja kvalitetno definirati. Što se tiče obrane od poplava, nedostaju konkretni i mjerljivi ciljevi upravljanja rizicima od poplava te jasna povezanost mjere s ciljevima; nisu navedene polazišne točke u odnosu na koje se može pratiti napredak. Isto tako nejasno je kako se biraju predložene mjere i određuju prioriteti među njima, npr. kako se selektiraju različiti čimbenici koji utječu na odabir (uključujući analizu troškova i koristi, djelotvornost i klimatske promjene).

Jedna važna preporuka je i kako treba pojačati podatke o javnom savjetovanju i o aktivnom uključivanju dionika. 

"Naše rijeke se mijenjaju i uništavaju pred našim očima kao rezultat onečišćenja i destruktivne infrastrukture. To je neprihvatljivo i u potpunosti ide protiv interesa građana. Jednako tako, to je povreda EU vodnog propisa, kojemu su se obvezali." rekla je Irma Popović Dujmović. "Iz izvješća Europske komisije evidentno je kako su svi postavljeni planovi oko zaštite i obnove slatkovodnih ekosustava potpuno neambiciozni, što pokazuje nedostatak želje i namjere da se promijeni loše stanje europskih voda."