Uljanom repicom protiv zagađenja

Riječ je o projektu "Namjenski uzgoj uljane repice u Sisačko-moslavačkoj županiji za proizvodnju biodizela kao mjere za smanjivanje emisija stakleničkih plinova", pokrenutom 2005. na poticaj predsjednice saborskog Odbora za zaštitu okoliša Marijane Petir, koja je danas bila na sjetvi na oranici u vlasništvu Korine d.o.o. pod pokroviteljstvom Ministarstva poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja.

Među ostalima, nazočni su bili i zamjenica gradonačelnika Novske Anka Vidmar-Klasan i koordinator provedbe tog projekta Željko Lenart.

"Namjenskim uzgojem uljane repice i novčanim poticajima uspjelo se kroz protekle četiri godine dio neobrađenih poljoprivrednih površina u Sisačko-moslavačkoj županiji staviti u funkciju i višestruko povećati prinose.

Uzgajivači uljane repice svoju su uljanu repicu uglavnom proizvodili kao sirovinu za biodizel na koji se voze Zagrepčani u javnome gradskom prijevozu od lipnja 2007.", istaknula je Marijana Petir.

S obzirom na probleme koji se pojavljuju u mnogim zemljama u kojima, zbog proizvodnje biogoriva, žitarica i uljarica nedostaje u prehrani čovječanstva, Petir je rekla da u Hrvatskoj to nije slučaj, ali tom problemu treba pristupiti razumno.

"Hrvatska ima, nažalost, oko milijun hektara neobrađenih poljoprivrednih površina koje treba što prije staviti u funkciju i za proizvodnju hrane i za proizvodnju biogoriva umjesto da na njima raste korov", istaknula je.

Hrvatska je preuzela i obveze prema zaštiti okoliša kad je ratificirala Protokol iz Kyota u travnju 2007. po kojem je obvezna smanjiti emisije stakleničkih plinova za pet posto u tzv. prvom obvezujućem razdoblju od 2008. do 2012. u odnosu prema baznoj godini za koju je izabrana 1990. godina.

Jedna od konkretnih mjera smanjivanja emisija stakleničkih plinova jest i uporaba biogoriva u prometu koje je dobiveno iz namjenskog uzgoja određenih poljoprivrednih kultura - uljane repice, suncokreta i sl.

Dobiveno biogorivo zamjenjuje gorivo fosilnog podrijetla i time specifično znatno smanjuje emisiju stakleničkog plina CO2, ali i emisije drugih tvari (SO2, čestice, hlapivi organski spojevi) koje onečišćuju zrak na lokalnoj razini i u gradskim područjima s gušćim prometom.

Izvor: Hina