U potrazi za najboljom solarnom kućom na svijetu

Björn Teutriene rukom prelazi preko stola. Na površini svijetli jedan krug s različitim simbolima. Novopečeni arhitekt prstom udara na glazbene znakove: "Tako mogu odabrati sljedeću pjesmu, kontrolirati glasnoću s Appleovim Air-Play sustavom koji imamo u našoj kući!"

Svjetlo, prozori, temperatura, sve se to u kući momčadi iz njemačkog Aachena može regulirati na jednom mjestu, pritiskom dugmeta. App pokazuje koliko solarne energije proizvode ćelije na krovu kuće i isplati li se u tom trenutku uključiti perilicu za rublje.

Potrošnja energije igra važnu ulogu na natjecanju: organizatori kontroliraju energetsku bilancu pojedinih kuća svake tri minute!

Posjetitelji sa zanimanjem obilaze izložene kuće. Materijal od kojeg je izgrađena kuća iz Aachena može se prepoznati tek na drugi pogled: zidovi su između ostalog reciklirani CD-ovi. Drveni namještaj je u ranijem životu završio na otpadu. A pod je zapravo drvena konstrukcija jednog srušenog stadiona.

Na svim predmetima kojima je uređena kuća stoji ceduljica. Ne radi se o cijenama, već o energetskoj bilanci i uštedi u odnosu na novoproizvedenu dekoraciju, lampe itd. Pia Auferkorte s Tehničkog sveučilišta u Aachenu kaže: "Većina ljudi je iznenađena razinom arhitektonske i dizajnerske kvalitete recikliranih stvari. Ljudi to registriraju i žele možda i kopirati neka rješenja!"

U tehničkoj prostoriji njemačkog tima koji je stigao iz Konstanza Florian Eggert kontrolira "utržak" fotovoltaičkih ćelija. Bio je to dobar dan, iako su se na nebu pojavili i oblaci, smije se Eggert. Preko krova se proizvodi toliko puno energije da uopće ne treba "uključivati" solarne module na fasadi: "Preko dana eksploatiramo jako puno energije koju nažalost ne možemo pohraniti. Ovdje nismo htjeli koristiti baterije i akumulatore, jer nismo htjeli u kuću unijeti i otrovne sastojke koji se nalaze u tim uređajima."

A kad padne mrak...

A što se događa kad padne mrak? Struja stiže iz utičnice. Ispred kuće je parkiran ipak i električni motocikl s napunjenom baterijom. "To je dio našeg koncepta elektro-mobilnosti", dodaje Eggert. Kako to funkcionira? "Struju koju proizvedemo na krovu šaljemo direktno do elektro-motocikla, a baterija tog vozila preko noći šalje energiju natrag u kuću".

Na verandi brazilske "Eko kuće" nailazimo na bambusove šipke. "Učili smo od indijanskih prastanovnika", priča Umberto Violatto sa Sveučilišta u Sao Paolu. Cilj je kuća koja stoji usred prašume i koja se sama "opskrbljuje" energijom i prerađuje vlastiti otpad. Biljke oko kuće nisu ukras, one "filtriraju" vodu, apsorbiraju organske čestice, "prerađuju" vodu koju se koristilo u kuhinji i u kupaonici.

Francuska Visoka škola arhitekture iz Grenoblea na natjecanje je poslala koncept urbanog prostora: Nanotoirs. Radi se o tornjevima u kojima se može živjeti, visoki su i do deset katova, na svakom katu je po jedan apartman. Zidovi su od blata (gline), ručnike se suši pomoću energije koju "zrači" hladnjak.

Na "krovu" tornja je zimski vrt. U njemu se sastaju svi žitelji Nanotoirsa. Stakleni krov je prekriven (naravno!) transparentnim solarnim ćelijama. Za sada proizvedena struja nije dovoljna za pokrivanje energetskih potreba svih žitelja, ali to je - cilj idejnih začetnika Nanotoirsa.

Drugo izdanje natjecanja Solar Decathlon (solarni desetoboj!) okupilo je u Madridu 18 sveučilišnih timova. Oni se natječu u deset disciplina: npr. u arhitekturi, energetskoj učinkovitosti, udobnosti, održivosti i - šansama za plasman na masovno tržište. Osim europskih na natjecanju sudjeluju i momčadi iz Kine, Japana i Brazila. Iz Njemačke su u Madrid otišli timovi iz Aachena i Konstanza.