Trump mora još mnogo toga naučiti

Verbalna borba za vlast: u SAD-u se predsjednik Barack Obama i njegov nasljednik Donald Trump prepiru oko ispravne strategije u borbi protiv terora.

Za to vrijeme iračke postrojbe, uz podršku Washingtona, prodiru u Mosul koji je okupirala „Islamska država". A deseci tisuća ljudi bježe iz sirijskog grada Alepa. Podudarnost ovih događaja ukazuje na jedno: odluke američke vlade imaju posljedice - često tragične. Radi se o životu i smrti. O egzistenciji vojnika, o stabilnosti na Bliskom i Srednjem istoku.

Zato treba pažljivo gledati i slušati kako vodeća zapadna sila vodi borbu protiv terora i „Islamske države".

Ne spominjući ime svog nasljednika, Obama mu je u jednom govoru pred vojnicima dao nekoliko savjeta: da je mučenje pogrešno, da zakoni vrijede i za vojnike, da bi zabrana ulaska u SAD muslimanima bila u suprotnosti s osnovnim vrijednostima države i da je odluka o povlačenju američkih vojnika iz Iraka bila ispravna.

Obamina ostavština

Na primjer, intervenciju u Libiji. Obama je 2011. pustio da ga na to nagovori njegova tadašnja ministrica vanjskih poslova Hillary Clinton, koja je i u godinama prije toga snosila dio odgovornosti za ulazak vojske u Irak. Političarka koja pripada eliti koja naginje intervencionizmu, vanjskopolitičkim jastrebovima koji do danas potiskuju i zataškavaju posljedice svoje politike po milijune ljudi u drugim dijelovima svijeta - a one su bile dijelom katastrofalne.Tako je govorio političar koji brani svoju sigurnosno-političku ostavštinu, koji je refleksivan, koji diferencirano sudi. Obama je, s jedne strane, ponosan na to da za vrijeme njegovog mandata nije bilo većeg terorističkog napada na SAD, no s druge strane je dovoljno tašt da ne spominje svoje greške iz prošlosti.

Od takvog establišmenta - da upotrijebimo njegovu vlastitu terminologiju - ograđuje se budući predsjednik Trump. I zna da ga u tome podržava većina Amerikanaca. Prošla su vremena kada su trošene milijarde na „uspostavljanje država" preko oceana. Vlade u Kabulu, Bagdadu, Tripoliju i drugdje moraju se pomiriti s tim.

Pouzdanost za saveznike

Zanimljivo: koliko god Obama i Trump bili različiti, tu kao da politički nisu mnogo udaljeni jedan od drugog. Isto vrijedi i kada je riječ o pitanju kako će se dugoročno moći financirati rat protiv terorizma. I Obama i Trump vide opasnost od potpunog iscrpljenja kada je riječ o beskonačnim vojnim sukobima.

No sve to ne može otkloniti brige koje muče saveznike SAD-a. Vlade u Berlinu i Parizu, Tokiju i Seulu, pitaju se: kako će izgledati sigurnosna politika predsjednika Donalda Trumpa? Saveznicima su važni pouzdanost i predvidivost. Reakcije američkog predsjednika moraju biti primjerene, diferencirane, odmjerene. Nitko ne slijedi one koji se samo hvale svojom snagom.

Trump treba još mnogo toga naučiti.