Treperenja Vedrana Grabovca
Autor ističe kako je slikao motiv palagruških grmova mlječike, koji doista sliče endemu, u različitim svjetlosnim situacijama i uz intenzivni kolor
U nekoliko posljednjih mjeseci, ugledni dubrovački umjetnik, slikar Vedran Grabovac, u više je navrata na samostalnim izložbama (Dubrovnik, Metković) prikazao svoj novi ciklus ulja i akrila na platnu, nazvanih Treperenja.
Sam autor ističe kako je slikao motiv palagruških grmova mlječike, koji doista sliče endemu, u različitim svjetlosnim situacijama i uz intenzivni kolor, ponavljajući oblike, stvarajući jedinstveni svijet isprepletenih, uvrtloženih istih ili sličnih formi ( u raznolikom isticanju pojedinih boja).
Što predstavlja taj naizgled sličan ili gotovo isti na nizu slika, svijet, pažljivo poredanih živopisnih grmova?
Je li to tvorba novo uređenog načina življenja u nekoj bliskoj ili dalekoj budućnosti, u kome je sve predviđeno i određeno ili je to pak, sasvim površan pogled kroz zamućeno staklo prozora, čovjeka, pojedinca, stisnutog problemima i obvezama kojima ne može udovoljiti a ni izbjeći ih, može vidjeti jedino precizno uređeni volumen u kome za njega nema mjesta.
Grabovac je otvorio mnoge mogućnosti jer možda je ovdje riječ o žuđenoj, traženoj i nadasve potrebnoj, umirujućoj tišini, osami, muku, u kojoj samo kolor može isplesati sve viđene i ali i neviđene koreografije kista, istodobno potpuno slobodnog i posve formaliziranog, što se kretnji tiče.
Po svemu sudeći, slikar istražuje, ispituje svekoliko mogućnosti ili tek djeliće ponuđenih šansi za pokret, gestu, gibanje , razmišljanje, neprestano razmišljajući o neshvaćenoj prirodi, često neusaglašeno s ostalima , s cijelim svijetom.
Kada se zagledamo u nizove slika Vedrana Grabovca s jedinstvenim motivom grmova razasutim po brežuljcima i padinama, pitamo se, je li ovo put, način, metoda, za traženje jedine i apsoltne istine ali također znamo kada bi se grmovi mogli micati rekli bi jedno a boja na njima, drugo.
Netko bi rekao, slikar je samo bilježio svoja sjećanja na ugodne trenutke jednoga ljeta kada mu je sve bilo po volji i vrijeme i vino i krajobraz mu se svidio i slikao ga je toliko puta dok ga se nije zasitio i ostavio kist.
Doista, što je u središtu slikareve i naše pozornosti?
Dojam o motivu?
Dojam o skrivenoj simbolici?
Dojam o svemu oko nas?
Ili se tek, sa strahom ili možda samo bojažljivo priupituje, što je jedan grm u grmolikom svijetu?
Kako zna da je isti kao i drugi ili je različit?
Je li čovjek tek šutljivi grm na padini života?
Ili je svijet oko nas ali i mi u njemu tek privid, treperenje, svjetlucanje nerealnog, nestvarnog, ništa, praznina?
Možda nas ipak samo vedrina kolora moža zavarati i možemo se prepustiti njegovoj zanosnoj ljepoti, na trenutak, sanjareći.
Ciklus slika ulja i akrila Treperenja, Vedrana Grabovca kompleksni je projekt dubrovačkog umjetnika.
Novi komentar