Trebamo novu naftu – prije svega zbog plastike

Plastika i drugi petrokemijski proizvodi će biti najveći pokretač potražnje nafte u desetljećima koja dolaze, zaključak je Međunarodne agencije za energiju (IEA) objavljen koncem prošlog tjedna.

Teško je uopće nabrojati sve petrokemijske proizvode koje svakodnevno koristimo: oni sežu od maziva, boja, umjetnih vlakana pa do - plastike u gotovo svim njezinim oblicima. A potražnja za tim proizvodima će već 2030. biti zaslužna za više od trećine povećanja potrošnje nafte, a za čak polovicu povećanja 2050.

Jer kako je upozorio čelnik ove agencije sa sjedištem u Parizu Faith Birol, već se opaža da naša vozila i prometna sredstva koriste sve manje nafte. Tamo odlazi sve manji dio nafte koje se eksploatira: naravno, isprva su petrokemijski proizvodi bili maltene reciklaža otpada u procesu rafiniranja, ali već sad tek oko 27% nafte na kraju završi u nekom motoru. Do 2050. se predviđa da će taj udio pasti na samo 22% štedljivijim i boljim motorima.

Sve manje benzina, sve više plastike

Ali istovremeno potrošnja petrokemijskih proizvoda - eksplodira. Samo kad je riječ o plastici, potražnja je od početka sedamdesetih godina prošlog stoljeća porasla za deset puta, a udvostručila se od početka ovog stoljeća. „Petrokemija je jedna od odlučujućih crnih rupa globalne rasprave o energiji, osobito kad je riječ o utjecaju kojeg će imati u energetskom trendu budućnosti", upozorava Birol.

Projekcije ove organizacije govore kako su osuđene na propast ne samo sve rasprave o globalnoj klimatskoj promjeni, nego bez ozbiljnih koraka kada je riječ o petrokemijskim proizvodima nema niti najmanje šanse da očuvamo naš okoliš i prije svega, naša mora i oceane.

„Kombinacija povećanja globalnog gospodarstva, sve većeg broja stanovništva i tehnološkog razvoja se direktno svodi na sve veću potražnju za petrokemijskim proizvodima", upozorava ova organizacija. To pokazuju sve statistike: svaki stanovnik razvijenih zemalja troši i po 20 puta više plastike i petrokemijskih proizvoda od stanovnika nerazvijenih država.

Što je još gore, goleme zemlje u razvoju poput Kine ili Indije veoma naglo razvijaju svoju glad za petrokemijskim proizvodima, ali makar vide da je to problem, ne razvijaju sustave za reciklažu kako bi se barem nekako obuzdala ta plima petrokemije. Utoliko i reciklaža koja se provodi u razvijenim zemljama niti izdaleka nije dovoljna da bi nadoknadila rast potrošnje u zemljama u razvoju, upozorava Birol.