Tko profitira od razvojnih fondova EU-a?

Kada u kvartovskoj knjižnici vidite poznatu plavu zastavu Europske unije, to je pouzdan znak da ona funkcionira zahvaljujući sredstvima iz Bruxellesa. Točnije iz Europskog fonda za regionalni razvoj (EFRR), ured koji u proračunskom razdoblju od 2014. do 2020. raspolaže s oko 200 milijardi eura, što je otprilike petina ukupnog petogodišnjeg proračuna EU-a.

Fond solidarnosti

Cilj ovog fonda je smanjiti gospodarsku nejednakost među pojedinim regijama unutar EU-a. Tako je npr. novcem EFRR-a financirano proširenje širokopojasne internetske mreže u grčkoj provinciji (50 milijuna eura); zračna luka u portugalskom Alenteju (60 milijuna) ili nove tramvajske pruge u latvijskom glavnom gradu Rigi. To su samo neki od projekata na kojima i obični građani mogu vidjeti kamo odlazi novac iz Bruxellesa.

U svom aktualnom nacrtu proračuna Europska komisija ovaj fond naziva „Izraz solidarnosti među Europljanima" što možda najbolje opisuje način funkcioniranja ovog mehanizma. Mnoge zemlje juga i istoka EU-a iz ovog fonda dobivaju mnogo više nego što u njega uplaćuju. Gospodarski jače zemlje uplaćuju više. Npr. Njemačka koja je u petogodišnjem razdoblju u EFRR uplatila 30 milijardi eura, a iz njega će „izvući" oko 11 milijardi, uglavnom za potrebe potpore znanosti i jačanju poduzetništva. Sredstva iz EFRR-a nikad nisu bila zamišljena kao zamjena za nacionalno financiranje razvojnih projekata. No u pravilu se ova sredstva nadopunjavaju i to u omjeru 50:50.

Zemlje koje žele ovaj novac moraju predstaviti određene projekte. I dok su Mađarska ili Portugal najveći dio sredstava već odredili određenim projektima u ostatku zemalja članica je u prosjeku oko četvrtina sredstava bez određenog projekta. Tako je bilo i u proteklom proračunskom razdoblju. Do 2023. sva planirana sredstva moraju biti dodijeljena određenim projektima i isplaćena, inače propadaju zahtjevi za dodatna sredstva iz EFRR-a. DW-u je priopćeno kako se polazi od toga da će ovaj rok biti održiv.

Poljska najveći korisnik fonda

Poljska je već podijelila 82 posto od svojih 40 milijardi. Od svih članica EU-a Poljska je rekorder u prikupljanju novca iz fonda. To se može objasniti veličinom zemlje, ali i činjenicom da dobri dijelovi Poljske slove kao „slabo razvijeni". To konkretno znači da BDP u ovim regijama iznosi manje od 75 posto EU-prosjeka. U ovakve regije odlazi gotovo 70 posto sredstava iz EFRR-a. To se u pravilu odnosi na istočne članice EU-a.

No ne radi se prvenstveno o zemljama nego o regijama. U takve recimo pripada i Sicilija u Italiji ili Andaluzija u Španjolskoj. Od projekata koji se financiraju iz ovog fonda posebnu prednost imaju oni koji su ekološki prihvatljivi. Stoga ne čudi da na projekte koji se na ovaj ili onaj način bave klimatskim promjenama odlazi gotovo četvrtina sredstava.

Npr. sufinanciranje mreže podzemne željeznice u Solunu (407 milijuna eura) čime bi trebao biti značajno smanjen automobilski promet u ovom grčkom gradu. Tu su i projekti vodoopskrbe u Hrvatskoj, Rumunjskoj ili Bugarskoj. I Poljska, koja inače baš i nije sinonim za održivu politiku zaštite okoliša investira ogromna sredstva u ekološke projekte. Neki financirani projekti su praćeni znanstvenim studijama koji dokumentiraju svrsishodnost uloženog novca. No konkretnih evaluacija koje bi na temelju makroekonomskih ciljeva pokazale uspjeh pojedinih projekata nema.

Jer cilj sredstava je podizanje BDP-a neke regije ili povećanje broja radnih mjesta. No u kojoj mjeri se to zaista i ostvaruje, nije uvijek jasno. Na primjeru Poljske je vidljiv velik napredak od ulaska u Europsku uniju 2004. Udio u tom uspjehu sigurno ima i EFRR.

No, kako kaže Anna Czepiel iz poljskog Foruma za građanski razvoj, gospodarski rast u Poljskoj je stabilan zahvaljujući činjenici da zemlja profitira od zajedničkog tržišta, a manje od fondova.

Dugoročni utjecaj EFRR sredstava neistražen

EU u svom izvješću s kraja 2017. doduše dolazi do zaključka da će 2023. BDP Poljske biti 3,4 posto viši zahvaljujući sredstvima iz EFRR-a što je ogroman rast u usporedbi s proračunskim razdobljem između 2005. i 2011.

Czepiel smatra da je premalo ovakvih analiza te da je stoga nemoguće donijeti bilo kakve ozbiljnije procjene. U izvješću iz 2017. koje je dugo 250 stranica, makroekonomskom efektu subvencija su posvećene svega dvije stranice. „Sam EU tako širi logiku po kojoj je važnije iskoristiti sva sredstva koja stoje na raspolaganju umjesto da težište leži na svrsishodnosti", kritizira poljska znanstvenica. Ona hvali projekte u infrastrukturi, poput obnove pruga ili prometnica, koje najbrže donose vidljive rezultate i koje i građani najbrže percipiraju.

Previše za birokraciju?

No tamo gdje je mnogo novca ima i mnogo birokracije. Kritični glasovi ukazuju na to da ogromni birokratski troškovi nastaju ne samo u Bruxellesu nego i u regijama u koje novac odlazi.

No prema jednoj aktualnoj studiji, na milijun eura subvencija otpada 22.000 eura birokratskih troškova što je oko dva posto. To u usporedbi s ostalim slučajevima transfera sredstava i nije pretjerano mnogo.

U sljedećem proračunskom razdoblju nakon 2021. Europska komisija planira izdvojiti 10 posto više sredstava za potrebe EFRR-a. Konkretnu odluku o tome moraju zajednički donijeti Europsko vijeće i Europski parlament. A kako će se novac dijeliti to ovisi i o tome koga će građani EU-a krajem svibnja izabrati u Europski parlament.