Tisuću nacista radilo za američke tajne službe?

Klaus Barbie bio je zloglasni nacist. Taj gestapovac je ušao u povijest kao koljač iz Liona. Proteklo je međutim nekoliko desetljeća prije nego što je izveden pred sud da odgovara za zločine koje je počinio. Barbie je bio doduše ratni zločinac - ali je nakon Drugog svjetskog rata ostao neotkriven. Imao je moćnog saveznika: Američku kontraobavještajnu službu. Tek kada su u Boliviji otkrili njegov identitet i potom ga 80-ih godina izručili Francuskoj, na svjetlo dana je izašla činjenica da su Barbie, kao i neki drugi visoko pozicionirani nacisti, nakon Drugog svjetskog rata radili za američke obavještajne službe.

Nepoznat točan broj agenata

Sada su američki povjesničari sveobuhvatno analizirali ovo poglavlje povijesti kao i kvalitetu informacija, koje su davali tzv. "naci-špijuni". Nakon uvida u akte, koje su otvorile američke tajne službe, stručnjaci su ustanovili da je za Amerikance radilo oko 1.000 nacista. Ova procjena je bazirana na dugotrajnoj analizi dokumenata, izjavio je povjesničar Norman J.W. Goda, inače profesor za studije o holokaustu na Sveučilištu Florida.

U kojoj mjeri su nacisti, koje su CIA i FBI angažirali kao svoje agente, sami vrbovali bivše Hitlerove pomagače kao špijune, nije poznato. Američki povjesničari se u svojoj studiji time nisu bavili. Studija nije obuhvatila ni veliki broj nacista iz Mađarske, Rumunjske ili Ukrajine, koji nisu bili njemačkog podrijetla. I dok se točan broj nacista koji su pretvoreni u špijune ipak ne zna, nema sumnje da je sadržaj i obujam informacija koje su oni davali svojim novim poslodavcima bio neznatan.Nisu međutim svi dokumenti dani na uvid povjesničarima, neki su vjerojatno izgubljeni. Pored toga, brojka od 1.000 nacista odnosi se na one koji su imali izravni kontakt s američkim tajnim službama. Što je, međutim, s onima koji su s Amerikancima imali neizravne veze?

Nikakve presudne informacije

"Ni jedan od tih agenata, koliko nam je poznato, nije dao neku presudnu informaciju, kada se, primjerice, radilo o situaciji pred blokadu Berlina ili nekom drugom važnom događaju", izjavio je Goda za Deutsche Welle. "To se jednostavno nije dogodilo". On tako spominje Wilhelma Höttla, koji je bio suradnik Austrijske službe sigurnosti (SD), i kojeg su vrbovale američke tajne službe. "U jednom momentu CIA je otkrila da su tajni izvještaji koje je slao bili bazirani na novinskim člancima koje je on čitao."

Nijemci, koje su regrutirali Amerikanci, nisu bili dobri agenti, navodi Goda. To je dovelo do toga da su mnoge prisluškivali sovjeti, poslije ih pretvarajući u svoje agente. Ali ono što je povjesničare jako iznenadilo, bio je nedostatak informacija američkih tajnih službi o prošlosti njihovih agenata. Pri tome su akti o njima često bili dostupni, posebno u američkoj zoni utjecaja. "Drugim riječima, bilo je vrlo jednostavno doći do informacija o tim ljudima", zaključuje Gota.

Nevjerojatni slučajevi

Zbog nedovoljnog ispitivanja prošlosti agenata, vrbovani su i ljudi koji su osobno bili uključeni u teške nacističke zločine. "Postojao je slučaj ranih pedesetih godina, kada je američka Služba za obranu od špijunaže angažirala čovjeka po imenu Hermann Höffle. On je ranije bio vodeći suradnik Odila Globocnika, austrijskog nacista i vođe SS-a, koji je u kontekstu "Akcije Reinhard" bio odgovoran za ubojstvo više od milijun Židova u Poljskoj. "To nije bio nepoznati suradnik Gestapoa", ukazuje povjesničar Norman J.W. Goda i dodaje: "Höffle je bio vodeći suradnik u kampanji istrjebljivanja Židova u Poljskoj."

Pa ipak je, sa svim onim što se danas zna, teško paušalno kritizirati američke obavještajne službe koje su kao agente vrbovale ljude s teškom nacističkom prošlošću. "U SAD-u je vladalo raspoloženje istinske ugroženosti", kaže Micha Brumlik, bivši voditelj frankfurtskog Instituta Fritz Bauer za istraživanje zločina holokausta. "Moralna pitanja, kada se radilo o smanjenju opasnosti od Sovjetskog Saveza, bila su od drugorazrednog značenja.""Američke tajne službe su vrbovale Höfflea kako bi pratile rad desničarskih grupa na širem području Münchena i okoline, ne znajući zapravo s kim imaju posla", naglašava Goda. "Činjenica da su uopće uspostavili vezu s tim nacistom, kojeg su kasnije uhitili suradnici sigurnosnih službi iz Zapadne Njemačke, je nevjerojatna."

"Ne smije se zaboraviti ni da je 50-ih godina u SAD-u vladao paničan strah od komunista, poznat pod pojmom McCarthysmus. Pod tim okolnostima Amerikanci nisu oklijevali da u svoje službe vrbuju i zločince, kako bi suzbili novog, i kako se tada mislilo, nevjerojatno opasnog protivnika", rekao je Brumlik.

Na pitanje, je li se iz toga nešto naučilo za budućnost, odgovaraju skeptično. "U prirodi je tajnih službi da surađuju s ljudima problematičnoga karaktera. "Ako uopće postoji neka pouka, onda bi ona morala glasiti da svaka tajna služba mora dobro poznavati ljude, koji je opskrbljuju informacijama", zaključuje američki povjesničar Gota.