Svi se rađamo i umiremo jednaki

Smrt je neizbježan dio života, željeli mi to ili ne, a zacijelo ste do sada čuli neke priče ispričane od strane ljudi koji su bili na rubu smrti, no ipak su se uspjeli vratiti - njihove priče o onome što im preleti pred očima u posljednjim trenucima su točne, tvrde istraživači s jeruzalemskog sveučilišta Hadassah.

U studiji su ispitivali sedam različitih osoba koje su iskusile trenutak prije smrti te otkrili kako su flashbackovi ono što je svakom čovjeku zajedničko. Naime, pred očima svih ispitanika pojavile su se slike nekih od najvažnijih trenutaka njihovog života.

Primjerice, jedan čovjek gotovo je poginuo kada se poskliznuo i pao niz vodopad. Tvrdio je kako mu se prilikom pada izvrtio cijeli život pred očima. Pad je preživio pukom igrom sreće kada ga je uhvatio njegov brat. Prema njegovim tvrdnjama, to je bio nadnaravni osjećaj.

"Kao da je vrijeme stalo, a onda u počele navirati misli i slike. Nikad do tad mi se takvo nešto nije dogodilo i zbog toga me taj osjećaj još uvijek plaši", napisao je muškarac na Redditu.

Svi koji su bili u toj situaciji kazali su kako se slike iz života ne pojavljuju kronološkim redom.

"Sjećanja ne naviru linearno, a tu je i vremensko ograničenje", kazao je jedan od ispitanika studije pa nastavio: "Kao da se u tom stanju nalazite stoljećima. Nema vremena, nema prostora. Trenutak... razdoblje od sto godina.. oboje, a ni jedno. Sve se dogodi odjednom, kao da se moj mozak podijelio na više dimenzija koje vide različite stvari."

Druga je osoba imala nešto drugačije iskustvo, ali je također imala prikaze života. Ispitanik je ispričao kako je u tim trenucima imao osjećaj kako može ulaziti u tijela drugih ljudi te osjetiti njihovu bol koju su doživjeli tijekom života. Ispričao je kako je mogao osjetiti ono što osjeća njegov otac kao i osjaćaje koje gaji prema njemu, svojem sinu.

Znanstvenici su ovaj trenutak nazvali "iskustvo pregleda života" i jedan je od trenutaka koji oduvijek intrigiraju maštu žitelja našeg planeta. Zaključak studije je kako svi mi imamo sjećanja koja su posljednja koja se lome, nestaju kako se približavamo trenutku smrti.

Prema rezultatima istraživanja, sjećanja su pohranjena u prefrontalnim, medijalno temporalnim i parijetalni korama našeg mozga, a ona su posljednji dio mozga koji funkcionira prije nego zaista nastupi smrt, prenosi News.com