Stanodavci protiv zamrzavanja stanarina

„Otputujte primjerice u Ženevu. Tamo otpada žbuka sa stropova", kaže Andreas Ibel i dodaje da je u okolici grada sve kako treba. Ibel vidi uzroke u ograničavanju stanarina koje je u drugom po veličini gradu u Švicarskoj na snazi već 20 godina i tvrdi da u zgrade nije više investirano. To je za njega primjer koliko može naštetiti nedostatak političke rasprave.

Zadovoljni stanari

Ibel je predsjednik Saveza slobodnih poduzetnika na području nekretnina i izdavanja stanova u Njemačkoj. On je, naravno, lobist i pristran je. Ali on je na konferenciju za medije doveo podršku - Manfreda Güllnera, šefa Instituta za istraživanje javnog mnijenja Forsa. Savez je naručio reprezentativnu anketu koja pokazuje ono što u Savezu odavno tvrde: Njemačkoj su potrebni novi stanovi! I opet je potrebno da se pojednostavi procedura za izgradnju stambenog prostora.

Ibel, koji je ujedno šef jedne građevinske tvrtke iz Hamburga, priznao je pred novinarima da nije sve baš ružičasto: „Naravno, ima i kukolja u žitu, to i nama smeta i moramo se boriti protiv toga." Dodaje da ga u najmanju ruku na isti način iritira politička diskusija o zaustavljanju rasta stanarina i postavljanju gornje granice za cijene kvadrata. „Ideologija ne smije zamijeniti činjenice. Krajnje je vrijeme da se vratimo činjeničnom stanju i preciznim instrumentima stambene politike." Savez se načelno žali da je u Njemačkoj teško dobiti dozvolu za gradnju stanova. Ibel kaže da onda ne treba čuditi što se više grade objekti poslovne namjene. Osim toga, to ne tvrdi samo Savez, da u njemačkim metropolama nedostaje stambeni prostor.Güllner je anketirao 1.500 stanara i 453 vlasnika nekretnina. Rezultati istraživanja pokazuju da se u Njemačkoj često stvara pogrešna slika kada je riječ o tržištu nekretnina. Naime, 84 posto stanara su zadovoljni ili vrlo zadovoljni trenutnom situacijom, a 76 posto njih smatra da je visina stanarine primjerena.

Općine su na potezu

Savez je u kolovozu skrenuo pozornost na činjenicu da opada broj dozvola za gradnju stambenih objekata. Savezni zavod za statistiku je objavio brojke prema kojima je u prvom polugodištu izdana dozvola za gradnju 164.000 stanova, što je 2,3 posto manje u odnosu na isto razdoblje prošle godine. Ibel traži od općina da stave na raspolaganje dovoljno građevinskog zemljišta po razumnoj cijeni i da ubrzaju proceduru izdavanja dozvola. On napominje da postoji još jedan problem: „Kad vam pukne neka cijev pokušajte na brzinu dobiti nekog majstora."

Ljudi su zabrinuti

Savez ukazuje da je anketa pokazala da je 55 posto stanara zabrinuto za to hoće li njihova primanja u starosti biti dovoljna da zadrže sadašnji standard stanovanja. Čak su i vlasnici stanova zabrinuti. Za predsjednika Saveza Ibela je najbolji način da se ljudi unaprijed pobrinu za svoju starost - stan u vlasništvu. On označava kao politički propust to što mnogo ljudi nije u stanju kupiti stanove iako su kamate rekordno niske: „Ovu zabrinutost ljudi možete ublažiti samo pravovremenim stvaranjem stambenog vlasništva, s obzirom da se troškovi stanovanja u vlastitom stanu tijekom vremena smanjuju." On to formulira još jednostavnije: „Ovdje nedostaje samo to da više ljudi može doći u posjed stambenog prostora, a ne da se mora baviti zakonima o najmu stanova."

U vlastita četiri zida

U Njemačkoj skoro da se više ne grade socijalni stanovi. To također smeta Savezu: „Predložili smo jednom da se socijalni stanovi oslobode poreza na promet", kaže Ibel. Savez nikada više nije čuo ništa o sudbini tog prijedloga, dok se trenutno ponovo raspravlja mogućnosti povećanja privlačnosti putovanja željeznicom.

U tom trenutku na konferenciji za predstavnike medija stječe se dojam da bi bilo dobro kada bi političari i tvrtke s područja nekretnina češće razgovarali. Tako bi se možda otklonile predrasude. Spomenuta anketa je pokazala da građani misle da 46 posto stambenog prostora pripada građevinskim koncernima koji su notirani na burzi. Ustvari, njima pripada samo 2,2 posto stambenog prostora. Prema podacima saveza 77 posto stambenog prostora pripada građanima koji u tom prostoru žive ili privatnim „malim iznajmljivačima" kako ih Savez označava.