Stećci - izuzetno vrijedni spomenici kulture

„Ne plašim se ja vukova već ljudi. Da je po vukovima ovaj biljeg bi vječnost nadživio." „1377., kad kralj naš bješe Tvrtko." (natpis sa stećka u Radimlji u Hercegovini)

Bosna i Hercegovine, Hrvatska, Srbija i Crna Gora još 2009. godine dogovorile su realiziranje Projekta nominacije stećaka za upis na UNESCO-ov Popis svjetske baštine. Pet godina kasnije, do kraja studenoga 2014., u Beogradu slijedi još jedan sastanak predstavnika državnih komisija oko usuglašavanja obilnog materijala. Ukoliko UNESCO uvaži aplikaciju za upis stećaka na Popis svjetske baštine, ovi srednjovjekovni nadgrobni spomenici bit će prvo upisano kulturno dobro nominirano od strane više država.

Trideset zaštićenih lokaliteta

Profesor dr. Dubravko Lovrenović, predsjedatelj Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika BiH, očekuje da bi projekt mogao biti završen i prije planiranog roka. „Radi se o 30 lokaliteta, 22 u BiH, dva u Hrvatskoj i po tri u Srbiji i Crnoj Gori, s ukupno 174 stećka koji bi ubuduće bili pod zaštitom UNESCO-a", kaže profesor Lovrenović i dodaje: „Nakon predaje kredibilne aplikacije slijedi proces evaluacije svih 30 lokaliteta. U BiH će doći stručnjaci iz UNESCO-a, a ja vjerujem da će to biti na ljeto 2015. godine. U optimalnim okolnostima mogli bismo očekivati da u ljeto 2016. godine odluka UNESCO-a napokon bude priopćena."

Stećci su srednjovjekovni monolitni kameni spomenici vezani za cijelo područje današnje Bosne i Hercegovine, te dijelove Srbije, Crne Gore i Hrvatske. Karakterizira ih bogata ornamentika te zapisi, epitafi, koji govore o specifičnom odnosu prema životu i prema smrti. Pojavljuju se od druge polovice 12. stoljeća, a njihova prva faza traje i tijekom 13. stoljeća. Intenzivno se klešu i ukrašavaju u 14. i 15. stoljeću, a u 16. stoljeću ova vrsta sakralne umjetnosti postupno nestaje.Proučavanje stećaka počelo je za vrijeme austrougarske vlasti u ovim krajevima. Do sada je u regiji popisano oko 70.000 stećaka, od čega 60.000 u BiH. Smatra se da ih je 95% u lošem stanju. Neki lokaliteti, kao što je Radimlja kod Stoca, odavno su poznati i djelomično zaštićeni. Međutim, najveći broj stećaka koji su preživjeli stoljeća ostat će i dalje prepušteni volji današnjih stanovnika BiH. „Ne bih govorio o nacionalnim ili vjerskim svojatanjima motiviranim politikom. Stećci jednostavno pripadaju onima koji su tu pokopani, ali je pitanje kako ih zaštititi od propadanja. Tisuće nekropola neće biti pod UNESCO-ovom zaštitom. To je dužnost države BiH. Stećak jest nacionalna baština i po sadašnjim zakonima, ta dužnost zaštite je na entitetima i vladama, to jest, odgovarajućim ministarstvima", podsjeća profesor Lovrenović.

Stećci na planini Majevici

On podsjeća da „Muzej Semberije" čuva 23 stećka s natpisima i još 40 bez natpisa, koji su krajem 2002. godine pronađeni u starim temeljima Atik-džamije u Bijeljini. „Kako UNESCO tretira spomenike na mjestu gdje se nalaze, samo spomenike „in situ", ove bijeljinske ne možemo kandidirati, jer nije utvrđeno odakle su preneseni i svojevremeno ugrađeni u temelje džamije," kaže Babić. Dodaje da u Ugljeviku postoji pet lokacija stećaka s natpisima, da stećaka u ovom dijelu BiH ima u Teočaku, Seljublju, Srebrenici, Bratuncu te da mnogi od njih još uvijek nisu registrirani.Mirko Babić, direktor „Muzeja Semberije" u Bijeljini, kaže da stećci na planini Majevici zaslužuju zaštitu UNESCO-a, ali da pitanje zaštićenih lokaliteta ostaje još uvijek otvoreno i o njemu će, kako je rekao, odlučivati komisija na vrhu. „Majevica ima tipični pejzaž zapadnog Balkana i ljudi koji tu žive dio su istog mentalnog sklopa i baštinili su istu materijalnu kulturu, pa su podizali i monumentalne nadgrobne spomenike, stećke. Jedna od takvih nekropola, koja je tek djelomično istražena, je nekropola između današnjih sela Jablanica i Piperi u općini Lopare (područje Visori, podno vrha Međednik, gdje su zabilježene prve nastambe u ovom dijelu BiH, op.a.). Na prostoru dužine nekih 400 metara nalazi se pet lokacija sa stećcima, od kojih desetak imaju natpise. Tu nekropolu kandidirali smo da bude na popisu lokacija koje će štititi UNESCO, jer bi se time ispoštovala teritorijalna zastupljenost, dakle, sjeveroistok (BiH, op.a.) bi imao svoj lokalitet", kaže za Deutsche Welle mr. Mirko Babić.

O vrijednosti i budućnosti stećaka Babić kaže: „Stari majstori klesari su za svakoga pravili različit stećak. Svaki je unikat i to je i u svijetu primijećeno. Kada UNESCO proglasi stećke svjetskom baštinom, to će biti spomenici kulture svjetskog nivoa. Bitno je da mi ispoštujemo svoju kategorizaciju ovih spomenika, jer imamo mnogo onih nekategoriziranih i oni su najugroženiji. Svjedoci smo uništavanja, nemara i nestanka spomenika kulture, stećaka prije svih. Nakon UNESCO-ovog popisa spomenika nulte kategorije mi moramo nastaviti kategorizaciju prve, druge i treće kategorije", zaključuje Mirko Babić.

"Stećci su bosanskohercegovačko nasljeđe"

Profesor Pravnog fakulteta u Tuzli, dr. Edin Mutapčić, doktorirao je na povijesti države i prava srednjeg vijeka. Za Deutsche Welle kaže da su stećci vrijednost u europskim, pa i svjetskim okvirima. „Nominacija na UNESCO-ov Popis svjetske baštine mogla je i ranije nastupiti i svakako da ova kandidatura ima svoje mjesto i opravdanje. Međutim, kada je u pitanju adekvatna zaštita, glavni problem je što se nekropole stećaka uglavnom nalaze na teško pristupačnim lokacijama. Za zaštitu i promoviranje u turističkom smislu potrebna su velika infrastrukturna ulaganja", kaže profesor Mutapčić. Iako projekt nominacije vode četiri države, on kaže da su stećci bosanskohercegovačko nasljeđe, pa tek onda nasljeđe njezinih susjeda.

Spomenici svjetske baštine u BiH

„To je moje mišljenje. Jer, ako pogledamo geografski prostor na kojem se nalaze ti spomenici, oni se nalaze na prostoru koji je nekada obuhvaćalo bosansko kraljevstvo u najvećem rasponu svojih granica. Naravno, o tome će u znanosti uvijek biti sporenja i negodovanja. Svakako da, pored kulturološke, stećci imaju i svoju povijesnu vrijednost. Na žalost, svijest naših predaka nije bila takva da ih sačuvaju u skladu s njihovom spomeničkom vrijednošću", kaže dr. Mutapčić i zaključuje: „Ova nominacija stećaka na Popis svjetske baštine ima svog smisla samo ako se proučavanju i konzerviranju stećaka priđe na najozbiljniji, znanstveni način. Svojatanja ili negiranja vrijednosti stećaka teško će se ovdje nadilaziti. Ipak, sada će barem europska i svjetska javnost biti bolje upoznata, te će taj eksterni faktor zaštite biti dominantniji. Jednom dobrom kampanjom, koja će vjerojatno uslijediti, moguće je postići da počnemo razmišljati o bogatstvu prošlosti koju svi skupa dijelimo. Bit će to i jedan od putokaza u budućnost", zaključuje profesor Mutapčić.

Od 1972. godine kada je usvojena Konvencija za zaštitu svjetske kulturne i prirodne baštine, do danas je na UNESCO-ov Popis svjetske baštine upisano ukupno 936 kulturnih, prirodnih ili mješovitih dobara. U skladu s ovom konvencijom, upisana dobra predstavljaju dio svjetske baštine s izuzetnom univerzalnom vrijednošću. Upisana dobra iz Bosne i Hercegovine na UNESCOovom Popisu svjetske baštine su most Mehmed-paše Sokolovića u Višegradu i područje Starog mosta i staroga grada Mostara. Pored toga, na potencijalnom popisu dobara koje zemlja može nominirati u idućem razdoblju nalazi se još devet dobara iz BiH, među kojima su od 2011. godine i stećci.