Stanfordski zatvorski eksperiment - zlo i naopako

Stanfordski zatvorski eksperiment bio je psihološki eksperiment proveden 1971. godine pod vodstvom profesora psihologije Philipa Zimbarda na Sveučilištu Stanford. Cilj istraživanja bio je ispitati utjecaj situacijskih faktora na ponašanje pojedinaca, odnosno kako preuzimanje uloga u zatvorskom okruženju može utjecati na psihu i ponašanje ljudi.

Eksperiment je proveden u podrumu zgrade psihološkog odsjeka Stanforda, koji je bio preuređen u simulirani zatvor. Zimbardov tim odabrao je 24 zdrava muška studenta koji su se prijavili kao sudionici. Oni su nasumično podijeljeni u dvije skupine: zatvorenike i čuvare. Zatvorenici su bili "uhićeni" u svojim domovima, odvedeni u simulirani zatvor i tretirani kao pravi zatvorenici, s brojevima umjesto imena, dok su čuvari dobili uniformu, palice i sunčane naočale kako bi stvorili osjećaj autoriteta i anonimnosti.

Eksperiment je trebao trajati dva tjedna, no već nakon šest dana morao je biti prekinut zbog intenziteta nasilja i psiholoških poremećaja koji su se počeli javljati među sudionicima. Čuvari su, pod utjecajem svoje uloge, postali sve okrutniji, koristeći ponižavanja, fizičke i psihičke kazne prema zatvorenicima. S druge strane, zatvorenici su pokazivali znakove emocionalnog sloma, depresije, anksioznosti, a neki su tražili prijevremeno puštanje iz eksperimenta.

Iako su svi sudionici znali da se radi o simulaciji, situacija u kojoj su se nalazili brzo je dovela do dehumanizacije i zlostavljanja. Zimbardo, koji je ujedno preuzeo ulogu nadzornika zatvora, dugo nije uočio koliko je eksperiment izmakao kontroli, sve dok njegova tadašnja partnerica, psihologinja Christina Maslach, nije intervenirala i uvjerila ga da ga prekine.

Rezultati Stanfordskog zatvorskog eksperimenta postavili su brojna etička pitanja o granicama u psihološkim istraživanjima, pogotovo kada je riječ o mogućnosti nanošenja psihološke i fizičke štete sudionicima. Eksperiment je pokazao kako situacija i društvene uloge mogu drastično promijeniti ponašanje pojedinca, često na nepredvidivo negativan način. Također je ukazao na opasnost autoriteta i moći, koje mogu potaknuti zlostavljanje, čak i među inače zdravim i moralnim ljudima.

Iako je eksperiment često kritiziran zbog neetičnosti, ostaje jedan od najpoznatijih i najkontroverznijih primjera u socijalnoj psihologiji. Njegovi rezultati i dalje izazivaju rasprave o tome koliko situacija može utjecati na ljudsku psihu i potaknuti ljude da se ponašaju na načine koje sami nikada ne bi smatrali mogućima.