Slojevita simbolika kolora Nevena Otavijevića

Neven Otavijević, zadarski slikar, s nekoliko posljednjih izložbi, privukao je znatan interes javnosti, ponajprije svojim motivima i klasičnim pristupom u kojem je na prvom mjestu izvanredno snažan, impresivni kolor, gust, slojevit, simbolički dubok, u tretiranju motiva ne posve svakodnevnog krajobraza.

Krajobrazi Nevena Otavijevića doimaju se stvarno nestvarnim svijetom, doista, naizgled je to mediteranski prostor s visokim višebojnim drvećem koje se nastoji propeti do neba, sve je prekriveno raznolikim, gustim raslinjem, uz poneku kuću, cestu, zvonik ili je to pak zelenkasti ili ljubičasti grad sa ženskim likom ispred, poput starodrevne boginje zaštitnice lijepa lica ili je u središtu pticolika osoba u složenoj konstrukciji dok je more zeleno ili plavo a drveće crveno, sve u tišini, mirovanju, ne kretanju, zvuk se niti ne naslućuje, kao da sve spava, čekajući na buduće čudesno buđenje.

Otavijević ne štedi boju, njegovi su kistovi puni raznovrsnih lica kolora, slikar nanosi vehementno boju na platno, nastojeći pratiti svoju inspiraciju i poticaje i stvarajući izbalansirani odnos između slike i autorske intime, skrivene nutrine.

Vjerojatno svijet ponekad tako i izgleda i pjesniku i slikaru i putopiscu i putniku, dok u pejzažu pronalazi jedinstvenu ljepotu prirode, ostajući začuđen tolikom silinom harmoničnog odnosa oblika i boja i kada za trenutak zastaje, vjerujući kako će za sva vremena zapamtiti svijet koji ga je na trenutak okruživao a poslije ne znajući gdje je počinjala crvena a završavala plava, ipak znajući kako su ljubičasta, tamna i zelena, negdje u sredini, ni gore ni dolje.

Iak, moramo istaknuti i ono što jest najbitnije u ovom djelu. Riječ je naravno, ponajprije o slojevitoj simbolici kolora, gdje svaka boja zasebno ali i u konfrontaciji ili u simbiozi s drugim bojama, tvori imaginarni svijet, temeljen pokatkad i na stvarnom, ponekad više, ponekad manje, svijet jedinstven i neponovljiv, pjesnički svijet slikara koji širom otvorenih očiju upija raznolike fragmente na platnu, na papiru bilježi svoja svekolika sjećanja na doživljeno, na ono što je čuo ili je želio vidjeti, osjetiti ili začuti.

Dominantna zelena, crvena, plava boje na platnima Nevena Otavijevića, svakako daju slikama neponovljiv karakter moći, supremacije, neskrivene snage, uvjerljivosti i čvrstoće.

Da, kaže slikar, to je moj svijet u kojem vlada šareno, visoko drvo dok kuće u zelenilu miruju, ogledajući se katkada u plavilu ili zelenilu mora u posvemašnjoj tišini.

Ciklus krajobraza Nevena Otavijevića precizno je definiran, vrlo profesionalno izveden u klasičnoj slikarskoj tehnici, s motivima koje su svi vidjeli, no samo slikar na ovaj poseban, rijetko viđen način.

Otavijević ima jednu značajnu prednost u odnosu na druge stvaratelje,naime limitirano mu je vrijeme predviđeno za slikanje, stoga ga i više od drugih cijeni i svaki trenutak proveden s kistom u ruci ispred platna doživljava kao zadovoljstvo, kao sreću, kao rijetko mogućnost da naslika, ostavi za neko buduće vrijeme, sjećanja i impresije na svoj stvarno nestvarni svijet.