Sjevernokorejski nuklearni pokusi: koga je briga za radioaktivnost?

Korejka Lee Jeong-hwa je tek nakon što je došla u novu domovinu Južne Koreje uspjela srediti svoja sjećanja. Ona potječe iz mjesta Kilju na brdovitom sjeveroistoku komunističke Sjeverne Koreje. Samo nekoliko kilometara od njenog doma je sjevernokorejsko područje za ispitivanje atomskog oružja, makar je ona mislila da je to tek obična vojarna. I podrhtavanje tla nakon prva dva nuklearna  pokusa je smatrala prirodnim potresima. "A onda su se tu odjednom pojavila brojna oboljenja za koje nam nijedan liječnik nije mogao dati dijagnozu", prisjeća se ona. Sedam godina nakon njezinog bijega iz Sjeverne Koreje ona strahuje da bi njezin rodni kraj mogao biti radioaktivno zagađen.

Dinastija Kim je od 2006. do danas naredila ukupno šest aktiviranja atomskih bombi i svi pokusi su provedeni na području u bazi Pungye-ri gdje su iskopani podzemni tuneli dugi i do dva kilometra. Aktiviranje jedne bombe koja se tek pretpostavlja da je bila hidrogenska u rujnu je bio vrhunac sjevernokorejskog atomskog programa. Ta bomba je imala procjenjenu snagu od oko 200 kilotona i to je bila snažnija eksplozija nego svi dotadašnji testovi zajedno. Ta detonacija je izazvala značajneodrone tla i potres jačine 6,1 po Richterovoj ljestvici.

Odumiru biljke, djeca se rađaju s deformacijama,...

Sve je veća zabrinutost i za radiaktivno zagađivanje tog područja. Suh Kyun-ryul, profesor za atomsku tehnologiju na seoulskom Nacionalnom sveučilištu pretpostavlja kako je struktura tla i brda oko baze Pungye-ri već jako pogođena tim testovima: "Ukoliko Sjevernokorejci i dalje budu testirali tako snažne atomske bombe, onda će to prije ili kasnije dovesti do pucanja tla gdje bi radioaktivni materijal dospio u podzemne vode, ali i izbio na površinu." 

Južnokorejska nevladina organizacija "Vision of North Korea" smatra kako je veoma moguće je da je u okolini testnog područja već došlo do zagađenja. U okviru jednog višegodišnjeg istraživanja je ta organizacija sakupila iskaze 21 svjedoka iz te regije. Njihova svjedočanstva su zastrašujuća. Kažu da neobično veliki broj biljaka odumire, da podzemni izvori vode presušuju i da u rijekama na površini plutaju mrtve pastrve - nekoć regionalni specijalitet. No, najteža su izvješća o tome da novorođenčad u tom području na svijet dolazi s anomalijama i deformacijama. Organizacija "Vision of North Korea" vjeruje da su to posljedice radioaktivnog zračenja. 

Jedna od tih svjedokinja je 60-godišnja Rhee Yeong-sil koja je do prije svog bijega 2013. živjela samo nekoliko kilometara udaljeno od područja atomskog ispitivanja. "Imamo više bolesnika nego druge regije. Čitava moja obitelj je patila od teških glavobolja i mučnina kod kojih nikakvi lijekovi nisu pomogli. Osim toga, mnogi su umrli od leukemije, čak i mladi ljudi." Rhee, osim toga, zna za najmanje dvije poznanice koje su rodile deformiranu djecu.

"Izvješća izbjeglica uzeti zaozbiljno"

Čitavo to područje je zabranjena zona tako da se izjave teško mogu provjeriti i dokazati moguću vezu s radioaktivnim zračenjem. Većina tih navoda bi se mogla protumačiti i kao posljedica nedovoljne ishrane kao i katastrofalne opće zdravstvene skrbi. Stručnjaci kao Suh Kyun-ryul s Nacionalnog sveučilišta u Seoulu ipak vjeruje kako su svjedočanstva sjevernokorejskih izbjeglica istinita: "Ne vjerujem da lažu. Ali se na koncu ipak moramo osloniti samo na njihove riječi, jer nemamo na raspolaganju povjerljive podatke."

Ipak, te bojazni sjevernokorejskih izbjeglica bi trebale barem biti upozorenje međunarodnoj zajednici da zatraži neovisnu istragu posljedica atomskih eksplozija. U Južnoj Koreji je Ministarstvo za ujedinjenje počelo istraživati zdravstveno stanje ukupno 30 sjevernokorejskih izbjeglica kod kojih se traže tragovi povišenog radioaktivnog zračenja. Prema navodima ministarstva, rezultati istraga se očekuju kratko prije završetka godine. Do tada se slučaj neće javno komentirati, čulo se u Ministarstvu ujedinjenja u Južnoj Koreji.